Goran Kukić: Pripremao sam izložbu 1992. i nisam čuo rat da dolazi, fotografije ću predstaviti sad
Kukić je rođen 1956. godine, a član je udruženja Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1980. godine. Sa 28 godina dobio je status slobodnog umjetnika. Dobitnik je nekoliko različitih međunarodnih nagrada i priznanja iz oblasti fotografije i novih medija. Rođen je u Sarajevu, gdje trenutno i radi, ali je često na realaciji Sarajevo-Beograd, gdje živi njegova porodica.
"Sarajlije kažu da sam Beograđanin, a Beograđani me bez greške detektuju kao Sarajliju. Naravno, oboje mi godi. Moja porodica je u Beogradu, a ja i radim u Sarajevu", rekao je Kukić u razgovoru za Klix.ba.
"Patnja za Sarajevom" i bahatost ljudi
Publika će u ponedjeljak imati priliku da vidi izložbu kroz 12 različitih ciklusa koji će predstaviti veći dio Kukićevog opusa.
"Sarajlije će da vide ono što sam ja propustio da prikažem i ono što sam prvi put pripremio, a tu su i nove dvije kolekcije koje su nastale prošle i ove godine. To što sam pripremao ranije je sve vezano za Sarajevo. Portreti prikazuju sve Sarajlije iz mog uskog miljea. Čak i automobil koji je postavljen je Mercedes jednog Sarajlije, oldtimer koji je obojen u pink boju i koji sam ja želio da fotografiram. Inspiracija za kolekciju Past i Present je vezana za Sarajevo i Sarajlije i pokazuje bahatost tih ljudi. Gdje god sam putovao, oni pate za Sarajevom, te adrese smatraju privremenim, a opet kad se vrate ovamo shvataju da je i to privremena adresa", ispričao nam je Kukić.
Izložba "Portreti" nastala prije 20 godina
Urbanom Sarajevu će posebno biti zanimljiv Kukićev ciklus "Portreti" koji su nastali prije više od 20 godina, mladih i perspektivnih ljudi iz tadašnjeg autorovog miljea, a sada već dobro poznatih i priznatih osoba. To su portreti Amira Zeca, Amre Zulfikarpašić, Tomislava Peterneka, Zlatka Ugljena, Branka Brčanoviča, ali i nekih ljudi koji danas ne žive u glavnom gradu BiH kao što su Davor Papić koji je u Holandiji, Branko Modraković koji je u Americi, Dubravka Cutić koja živi u Londonu…
"Ta izložba portreta je posebno zanimljiva, jer ti portreti nikada nisu ugledali svjetlo dana. To su moje kolege sa kojima sam radio i nastale su sasvim slučajno, jer su njima trebali ti portreti. Neke sam ja pozvao koji su rado dolazili i pozirali, tako da neki od njih nisu ni vidjeli te portrete. Nažalost, neki ljudi ne žive u Sarajevu, pa neće moći doći u ponedjeljak na izložbu", kazao je naš sagovornik, a prokomentirao je i činjenicu da je većina osoba na portretima sa cigaretama.
"To je potpuna slučajnost. Portreti su rađeni da budu opušteni i vidi se ta potpuna opuštenosti i bliski odnos između mene i osoba koja se fotografiše, na taj dio sam ponosan. Za jedan portret je trebalo dosta vremena, druženje i snimanje cijeli dan, ali mi nikad nije bilo žao tog vremena. Družili smo se i uživao sam dok sam to radio", ispričao nam je fotograf Kukić.
Profesorica na sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti, grafička dizajnerica Amra Zulfikarpašić je jedna od rijetkih koja je vidjela portret.
"Kada je Amra vidjela portret potpuno se iznenadila, prepala se veličine, ali to odlično izgleda u tom velikom prostoru. Bit će dosta neobično, zahvaljujući Branku Dursumu koji je postavio izložbu. Ja se lično ponosim i ja bolje ne mogu", dodao je Kukić.
Izložba u velikom formatu
Specifičnost izložbe je u tome što će biti postavljena u velikim formatima.
"Nije uobičajno da se te fotografije koje su rađene analognom tehnologijom izlažu u tako velikom formatu, ali pošto sam ja bio dobar laborant, želio sam da razvučem te fotografije i pokažem razliku između analogne i današnje digitalne fotografije. U polutonovima ona daje jednu posebnu raskoš i kada se to poveća, kada se pojavi zrno filma, daje dodatnu, savršenu notu. Takve izložbe, urađene analognom tehnologijom, na tako velikom formatu nemamo baš priliku često vidjeti", rekao nam je autor izložbe.
Veliki dio radova je trebalo da bude izložen u aprilu 1992. godine na autorskoj izložbi, u Olimpijskom muzeju u Sarajevu. Tu izložbu je Goran Kukić dugo pripremao i trebala je biti otvorena 14. ili 16. aprila, ali zbog početka rata u BiH, te fotografije će tek u ponedjeljak biti izložene.
Okupiran izložbom nije primijetio da rat kuca na vrata
"To mi je bila velika čast, jer je trebala biti prva izložba u Galeriji savremene umjetnosti kako je Olimpijski muzej dobio ime. Prije nego što je trebala biti postavljena, snimio sam jednu seriju fotografija koja se zove Hard Rock koja prikazuje našu potpunu apolitičnost, nesvjesnost trenutka zbog samog datuma kada je to sve slikano. Bio sam potpuno okupiran svojom izložbom i nisam bio svjestan šta se zapravo dešava, kao i ljudi koji su se našli na tim fotografijama koji su snimljeni 4. i 5. aprila. Otišao sam na vikend i trebao sam se vidjeti sa Zecom u ponedjeljak ili utorak koji je trebao da uradi postavku izložbe, ali se nismo više vidjeli dok se on nije vratio iz Kanade", kazao nam je Kukić, a o samoj izložbi koja će nakon 22 godine ugledati svjetlo dana je rekao da je obilježila to vrijeme i tadašnje društvene okolnosti.
"Olimpijski muzej će to biti jedan dobar podsjetnik na ta vremena, ali i da mlađi mogu da osjete atmosfru druženja, elana i poleta, jer smo svi bili mlađi. Malo sam ja pregorio u tome svemu i ne mogu toliko emotivno da pričam o tome, i ustvari bježim od te emocije preživljavanja 1992. godine. Ta izložba je, uslovno rečeno, trebala biti megalomanska, na tri sprata. Radio sam velike formate koje sam odradio dugo i studiozno u laboratoriji. Moja najveća želja je bila da okupim isti saradnički tim poslije toliko godina. Nažalost, nisam to mogao. Tekstovi koji su bili spremni za katalog koji nije izašao u štampi, tako da nemamo taj katalog, pa su drugi autori kataloga. Vuk Amir Zec nije radio postavku izložbe, jer se jednostavno nismo na vrijeme dogovorili, pa mi je u tom dijelu pomogao Branko Dursum", pojasnio je Goran Kukić.
Njegov izraz lica i poseban osmijeh na je mnogo rekao o važnosti ove izložbe. Ispričao nam je da je najteže bilo donijeti odluku da "renovira" kompletnu izložbu, ali kada je odlučio, onda je sve išlo lakše.
"Ushićen sam, potpuno uzbuđen, imam ogromnu tremu. Nije jednostavno dobiti kompletan prostor Collegium Artisticuma. Kada sam dobio prostor, onda sam se opet prepao, jer treba napuniti taj prostor da to bude sa obrazom, a ne neka neozbiljna avantura. Prati me uzbuđenje i jedna kreativna trema. Vidjet ćemo kako ću preživjeti taj ponedjeljak".
Humanitarna pomoć za ljude iz poplavljenih područja
Izložba ima humanitarni karakter jer svako ko ostavi prilog za pomoć ljudima iz poplavljenih područja od autora će dobiti poklon.
"Prosto je nemoguće ne solidarisati se sa ljudima koji su ugroženi u poplavama. Ko god da bilo kakvu donaciju za te ljude, dobit će poklon, bilo da je to poster ili razglednica, a bit će nekoliko fotografija koje su urađene na fotopapiru, analognom tehnikom, nešto što će neko moći uokviriti i staviti na zid. Cijena tih fotografija je 80 KM, to je nešto što ja mogu učiniti za te ljude", rekao je Goran Kukić koji trenutno radi u Sarajevu u štampariji. Nagalasio je veliku podršku njegovih kolega. Uz pomoć štamparije je i realizirao ovu izložbu, a kako nam je ispričao, nije bilo jednostavno sve uraditi, uramiti i postaviti 600 metara kvadratnih štampanog materijala.
Kukić kaže da je izuzetno sretan, te da se rijetko ukaže prilika za ovakvo nešto.
"Ovo je kruna karijere, retrospektiva. Iako ne volim tu riječ, to ona ustvari jeste. Mislim da se ovo više neće ponoviti i važno mi je da sam zatvorio taj krug sa 1992. godinom i moje predstavljanje sugrađanima, da vide šta sam ja to radio i dokle sam dobacivao, ali i da me upoznaju kolege kao fotografa", rekao je Kukić na kraju razgovora.
Pozvao je sve građane Sarajeva da dođu u ponedjeljak 7. jula na otvaranje izložbe, ali je i napomenuo da neće zamjeriti onima koji ne budu mogli doći, jer će izložba biti postavljena 21 dan, tačnije od 7. do 28. jula 2014.
