Drljača je bio "zatočenik ljepote", njemu su mnogi slikari zavidjeli što je uspio da potpuno uklopljen u prirodni ambijent živi svoje slike. Drljača je Konjicu dao značajnu notu umjetničkog, duhovnog bogatstva, notu svoje posebnosti, a mnoge Konjičane inspirisao je da postanu slikari.
Na bečkoj akademije za likovnu umjetnost diplomirao je 1910. godine, a poslije Pariza i Sarajeva 1931. nastanjuje se na Borcima. Od 1960. živio je u Šantića vili pored koje je i sahranjen, uz spomenik od komada hrastovog stabla.
Njegova želja da na grobu ima stećak ispunjena je 15. maja 2010. godine kada je organizacija "Slavika" postavila stećak na kojem piše: "Nek se zna, da otkad na mene postaviše stećak ni putnici po zemlji ni zvijezde po nebu ne mogu da zalutaju. Mrtav živima postah putokaz".
Drljača je živio i radio u Parizu i Rimu, a izlagao je u Beogradu, Sarajevu, Mostaru i Konjicu, a osjećao se posljednjim bosanskim bogumilom.