Piše: Asim Bešlija
Posljednjih pet-šest godina Mostarski interkulturalni festival imao je krov nad glavom. Prije toga, festival je bio pravi izraz kulture među narodom - održavao se u parkovima, dječijim zabavištima, na ulicama i trgovima. To je za sam festival bilo od izuzetne važnosti kada je pokrenut 1997. godine jer mu je cilj bio otvoriti granice stvorene ratom i podjelom na zapadni i istočni dio Mostara. Ljudi tako nisu morali biti na jednoj tački u gradu već su aktivnosti bile razasute svuda pa su neke nezamislive stvari uspijevale te godine.
'Imali smo ulične parade pa bismo uzimali djecu jedne nacionalnosti, vodili ih na drugu stranu Neretve, a u to vrijeme sve je to morala osiguravati policija', prisjeća se Husein Oručević, jedan od pokretača ovog značajnog mostarskog projekta.
Festival je građanima na obje obale trebao pokazati kako je mostarsko društvo i sam grad izgledao, i zbog toga se prvih pet godina i održavao na ulici. Trajao je po 20 dana i davao pristup umjetnicima iz Francuske, Španije, Italije, Irske i drugih zemalja koje su imale slična iskustva ovom mostarskom. Bio je to princip solidarnosti.
Abrašević - novo utočište
'Mostarski interkulturalni festival je jedini, čak na regionalnom nivou, uspio opstati sa svojim alternativnim pristupom prvenstveno kulturi, a onda i politici, društvu, ekonomiji i drugim mogućnostima. On je ostao u toj mjeri alternativan da okuplja umjetnike koji se bave takvom kulturom i umjetnošću', naglašava Husein Oručević.
Na polovici svoga životnog vijeka festival je preseljen u djelimično obnovljene prostorije Omladinskog kulturnog centra 'Abrašević', smještenog tik na nekadašnjoj liniji razdvajanja zaraćenih strana. Iako okružen ruševinama, festival je dobio 'krov nad glavom', postao mjesto susreta i donio manje muke za organizaciju svih sadržaja.
'Abrašević' je počeo funkcionirati zahvaljujući svim mladim ljudima, njih 15 do 20 posto u Mostaru, koji su zbog nacionalnih i političkih podjela otjerani na marginu i koji se nisu složili sa sadašnjim uređenjem odnosa u gradu. Dosta je i onih koji su se vratili iz inozemstva i kojima je 'Abrašević' postao svojevrsno sklonište za način života koji su htjeli voditi.
'To nije sva omladina Mostara. Postoji određeni program, određene aktivnosti, određeni profil ljudi kojima odgovara aktivnost koja se ovdje provodi. I niko ne krije da je to samo određeni procenat ljudi koji ili imaju simpatije prema Abraševiću ili su njegovi članovi', napominje Oručević.
Iako nisu bili pobornici festivalske kulture, zbog njegove alternativne prirode on je održavan svih 12 godina, i sada, nakon tog dugog perioda došlo je vrijeme da se on ugasi i preseli svojim konceptom pod okrilje nečeg drugog. Sve ideje i aktivnosti festivala biće stavljene pod novo ime – 'Ljeto sa Abraševićem' , koje će se u budućnosti održavati tokom dva i po mjeseca, od 20. juna do 10.septembra. I baš u godini kada festival prestaje da postoji vlasti su odlučile po prvi put da im simbolično pomognu – grad Mostar izdvojio je 4.000 KM, a Ministarstvo kulture FBiH cijelih 6.000 KM.
'To se dešava nakon jednog teškog perioda za nas, u gradu koji je nastavio biti podijeljen od rata naovamo. U kulturi koja je produžena ruka politike, u gradu u kojem se djeca različitih nacionalnosti ne sreću i ne komuniciraju', kaže Husein Oručević.
Slijedi li politička alternativa?
Husein priznaje da su svoju političku priču u posljednje vrijeme počeli oblikovati i razmišljaju kako bi je plasirali jer je jasno, kaže on, da se radi o lijevoj opciji koja, međutim, nije apstraktna, djeluje na terenu, štiti različite manjine, od seksualnih do nacionalnih, i ne krije se deklarativno iza programa nego ga realizira. Ono što je važno, naglašava Oručević, jeste da niti jednom neće reći da se stide nečega što su uradili. Jasni su u tome šta žele i šta ne, u poređenju sa većinom političkih stranaka kod nas koje žele da ih svi vole. OKC 'Abrašević' s druge strane okuplja ljude koji se ne snalaze u prosječnosti koju su nametnule nacionalne opcije, njih se 'društveno reciklira', i ohrabruje da stvaraju neki novi svijet koji je Mostaru itekako potreban.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
