Izvan Francuske, pisac je najpoznatiji po romanu "Stranac" koji je preveden na više od 40 svjetskih jezika, podsjeća francuska novinska agencija AFP.
S radnjom smještenom u Alžiru za vrijeme francuske kolonizacije, "Stranac" je moralno dvosmislena priča o ubistvu, kazni i očajavanju u kulturnom miljeu koji bi malo savremenih čitatelja prepoznalo ili s čim bi istinski suosjećalo.
Međutim, knjiga je ipak postala obavezna lektira u školama i vanvremenski klasik koji se bavi apsurdom ljudskog postojanja. Također se smatra jednim od temelja pravca egzistencijalizma, etiketa koju je Camus žestoko negirao.
Camus je studirao i diplomirao filozofiju. Nakon studija se zapošljava kao novinar.
Njegovo književno dijelo izraz je osjećaja opće paradoksalnosti savremenog svijeta. Smisao je pronalazio u stvaralaštvu, a prema njegovim riječima, stvarati znači dva puta živjeti.
Iste godine kada je objavio "Stranca" pojavio se i njegov esej "Mit o Sizifu". Od ostalih djela najpoznatiji su roman "Kuga", pozorišni komadi "Kaligula" i "Opsadno stanje" i eseji "Pisma njemačkom prijatelju" i "Pobunjeni čovjek".
Švedska kraljevska akademija dodijelila mu je 1957. godine Nobelovu nagradu za književnost, a on je tvrdio da je nagradu dobio za esej "Razmišljanja o giljotini".
Camus je poginuo 4. januara 1960. godine u saobraćajnoj nesreći u varošici Villeblevin na sjeveru Burgundije.
Automobil je vozio njegov izdavač Michel Gallimard. Čak se i danas, decenijama kasnije, raspravlja o uzroku tragedije, kao i tome da li bi Camus trebao da se nađe među "besmrtnima" u pariskom Pantenonu.