Nihad Kreševljaković
0

INTERVJU / Finansijska kriza i u festivalu MESS

Razgovarao: Adis Karadža
Za nekoliko dana u Sarajevu počet će MESS, teatarski festival poznat širom svijeta. Sa Nihadom Kreševljakovićem, izvršnim producentom festivala smo razgovarali o gostima, programu, finansijskim problemima i atmosferi u kojoj se ove godine MESS dočekuje. Neizbježna su bila i kulturno-politička pitanja.

I ove godine MESS će ugostiti velika i brojna imena iz svijeta pozorišne umjetnosti. Koliko gostiju očekujete i čiji dolazak bi željeli posebno istaknuti?

Ovogodišnji festival MESS predstavit će 27 predstava u više od 30 izvedbi. Teatri dolaze iz 13 različitih zemalja. Ugostit ćemo oko 500 ljudi koji će ponovno u periodu od 16-26. oktobra Sarajevo učiniti teatarskom prijestolnicom. Ponovo će naša publika imati priliku gledati izuzetna teatarska ostvarenja i nemamo nikakve dileme da će i ovogodišnji Festival biti ono što publika od njega očekuje.

Osim vrhunskih umjetnika koji dolaze na festival, konstantni su i finansijski problemi sa kojime se suočavate. Kakva je situacija pred ovogodišnji festival? Koliko će koštati i da li ste uspjeli zatvoriti finansijsku konstrukciju?

To je ta druga strana ovogodišnjeg festivala. Naime, činjenica je da je situacija u kojoj nastaje ovogodišnji festival daleko najlošija od njegovog obnavljanja 1997. godine. Kao posljedica takve situacije je i otkazivanje pratećih programa te oficijelnog programa FUTURE MESS koji je uspostavljen prošle godine. Jednostavno, finansijska situacija u kojoj smo se našli nije bila dovoljna da se očuva prošlogodišnji koncept festivala.

Isti problem se ponavlja iz godine u godinu, a rješenje se ne nazire. Šta je prema Vašem mišljenju potrebno uraditi i na koji način konačno riješiti pitanje finansiranja kulturnih manifestacija od najvećeg značaja?

Za početak bi bilo neophodno da se zaista shvati značaj kulture za društvo. Do sada je kultura uvijek bila segment koji prvi osjeti posljedice loše finansijske politike. To je, naravno, izuzetno nepošteno s obzirom da je kultura jedino polje u kome se postižu ozbiljni uspjesi. Iz toga je lako zaključiti da nešto nije u redu kada je u pitanju odnos prema kulturi i njenim, pogotovo uspješnim institucijama. Dakle, neophodna je istinska želja da se taj problem finansiranja kulturnih manifestacija i institucija riješi, a modeli sigurno postoje.

Prošlogodišnji festival obilježila je promjena koncepta koja je donijela nekoliko zanimljivih programa. Da li ste zadovoljni njenim rezultatima i hoće li se isti koncept zadržati i ove godine ili ćete unijeti još neke novine?

Već sam spomenuo da, nažalost, nismo uspjeli očuvati Festival u prošlogodišnjem obliku, te da smo privremeno ukinuli program FUTURE MESS. Sama ideja s kojom smo napravili tu promjenu prošle godine bila je da Festival napokon preraste iz teatarske smotre u jedan profilirani događaj s jasnim identitetom. Vjerujem da je to profiliranje konceptualnog karaktera Festivala, podijeljenog u četiri kategorije zaista učinilo Festival prepoznatljivim po svome sadržaju u odnosu na druge teatarske festivale u Evropi. Dakle, mi smo sa tom promjenom koncepta bili više nego zadovoljni. Nažalost, već ove godine suočili smo se sa problemima gdje nije postojalo dovoljno volje da se postignuti uspjeh održi na istom nivou.

Neposredno pred festival desila su se dva užasna događaja. Nasilje u zemlji kulminiralo je uličnim ratom u Širokom Brijegu i gašenjem jednog mladog života. Postoje li riječi kojima se može objasniti stanje u kojem se naše društvo nalazi i kako to promijeniti, ako je takvo nešto uopće moguće?

Riječi kojima se može objasniti stanje u državi postoje. Neko bi rekao kritično. Neko bi rekao katastrofalno. Neko bi rekao loše ili vrlo loše... Neko bi rekao kako stanje nije dobro. Vjerujem kako niko ne misli da je stanje dobro. Ima onih koji misle da postaje bolje i onih koji misle da je sve gore i gore.

U svakom slučaju, bez obzira na sve to i jačinu riječi koju koristimo da to stanje opišemo mnogo je važnije tražiti odgovor na pitanje - kako iz ovog stanja izaći? Mislim da se svi trebamo koncentrirati na to, i kao pojedinci i kao institucije. Sumnjati da je takvo stanje moguće promijeniti, po mom mišljenju, je najopasnija posljedica s kojom se današnji čovjek suočava. Drugi događaj je zatvaranje pozorišta u Mostaru. Kakav je Vaš komentar i hoće li umjetnici u našoj zemlji uspjeti u borbi protiv onih kojima je cilj uništavanje kulture u BiH?

MESS se već javno oglasio o ovom događaju, a na prvoj press-konferenciji kada predstavljamo glavne značajke ovogodišnjeg Festivala, gost MESS-a bit će i Šerif Aljić, direktor Narodnog pozorišta Mostar. Ovim izražavamo podršku kolegama i pokazujemo senzibilitet za najaktuelnija dešavanja u našoj branši – što je u konačnici i odgovornost institucije kao što je MESS.

Zatvaranje pozorišta u Mostaru je jedan od tih pokazatelja vremena u kome živimo. Oni koji su to učinili su bez dileme negativci, ali pitanje je koliko je uopće onih što su svjesni koliko je taj događaj važan te što su moguće posljedice jedne takve odluke. Pretpostavljajući da su umjetnici toga svjesni za nadati se je da će na ove besmislene odluke odgovoriti svojom kreativnošću.

Kakav je značaj medija u tim odnosima i koliko je njihova uloga važna u očuvanju pozorišne, ali i svake druge vrste umjetnosti u našoj zemlji?

Uloga medija je svuda, pa i kod nas izuzetno velika. Ipak, ono što se prije svega od medija očekuje je da budu objektivni, da analiziraju događaje te da na osnovu toga ljude drže što bolje informiranim. Stvari su vrlo rijetko crno-bijele tako da puko favoriziranje crne ili bijele slike, ili zaboravljanje da postoje razne boje, nije rješenje. Bojim se da mnogi mediji imaju problema sa samim sobom tako da je teško od njih očekivati veću pomoć osim da se pozabave sami sobom. Profesionalizam i društvena odgovornost su izazovi koji se nalaze pred svima nama – od institucija, javnih ličnosti do običnih ljudi.