Kultura
0

Fascinantni mikrosvijet Jasenka Đorđevića: Nakon nagrade ću morati naoštriti olovku

Piše: D. Brkić
(Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Poslije dugogodišnjeg bavljenja minijaturom, tridesetogodišnji Tuzlak Jasenko Đorđević napokon je počeo ubirati plodove svog marljivog rada. Naime, na ovogodišnjem Bijenalu minijature, koje se održava u Tuzli do 21. novembra, Đorđeviću je uručena nagrada za najbolju skulpturu i Grand Prix bijenala.

"Faktički posljednji dan sam predao svoje radove za ovogodišnje bijenale. Nisam očekivao nagradu, a kada su me nazvali iz BKC-a i rekli da sam dobitnik nagrade mislio sam da se neko šali sa mnom. Provjerio sam broj s kojeg su me zvali i uvjerio se da je BKC-ov. Već sutra sam dobio nagradu, a ni sam nisam mogao vjerovati da su moji radovi najbolji, jer godinu dana ranije nisam prošao selekcionu komisiju“, kaže Đorđević, kojem je pomalo čudno što je nagradu dobio na fer i pošten način jer, kako kaže, ne treba zaboraviti da u današnjim društvenim odnosima veliku moć ima lobiranje.

Sprema pedesetak novih radova

Prva nagrada za skulpturu i Gran Prix bijenala su ga obradovale, ali i obavezale da u narednom periodu izradi nove radove koji će biti izloženi na izložbi u BKC-u.

"Prve nagrade podrazumijevaju i organizovanje izložbe. Dakle, morat ću naoštriti olovku i do iduće jeseni izraditi barem 40 ili 50 novih radova. Planiram da neki od motiva budu iz Tuzle, kao što je spomenik Husinskom rudaru ili Most sa kipovima. No, moram vidjeti da li ih mogu postaviti na grafitnu olovku", kaže on.

Jasenko Đorđević, student Farmaceutskog fakulteta, trener u Aikido klubu Tuzla i veliki humanista, svoje minijaturne skulpture izrađuje na grafitnim olovkama. Dogodi se da poslije nekoliko sati ili dana napornog rada grafit pukne, ali ga to ne obeshrabruje da ponovo sjedne i posao obavi ispočetka.

"Od malih nogu me je privlačio mikrosvijet. U školi sam izradio jednu knjižicu od svega nekoliko milimetara. Sjećam se da mi je nastavnica dopustila prepisivanje iz te knjižice, jer ni sama nije mogla vjerovati da mogu pročitati bilo šta iz nje. Na kraju sam uspio", kroz smijeh govori Đorđević.

Svojevremeno se s papirnim brodom promjera 1,5x2 milimetra prijavio za Guinnessovu knjigu rekorda. Međutim, Guinnessovci su tražili da pošalju tročlanu komisiju u Tuzlu, a da troškove putovanja plati Đorđević. Nakon toga je odustao od rekorda, ali je nastavio raditi na mikro skulpturama. Kaže kako je mnoge od njih poklonio, neke je prodao, nekoliko ih je popucalo…

Od umjetnosti se ne može živjeti

"Od ove vrste umjetnosti u BiH se definitivno ne može živjeti. Uspio sam prodati nekoliko radova, ali za male pare. Zvali su me i iz inozemstva i za 200 dolara sam uspio prodati jedan svoj rad", kaže Đorđević, koji je jedan od rijetkih Evropljana koji se bave ovom vrstom umjetnosti.

"Svakako da je najcjenjeni Dalton Ghettija iz SAD-a, dok sam nedavno čuo kako se istim poslom bavi i jedan Mađar. Meni je izrada minijaturnih skulptura u biti hobi i uživam u tome. Sve dok me vid bude služio izrađivat ću skulpture, a mogu vam reći kako radim bez lupe i bilo kakvih drugih povećala".

Đorđević svoje radove izlaže i na web-stranici http://www.toldart.com/ ili Facebook grupi https://www.facebook.com/pages/TOLDart/217684178256304.

Jasenko je i trener u Aikido klubu Tuzla, a poznat je i kao višestruki dobrovoljni darivalac krvi. Od 2001. godine do danas darovao je krv 34 puta, poklonio je blizu 15 litara tečnosti koja nema cijenu.

"Slučajno sam otišao i darovao krv. Ustvari učinio sam to kako bih izbjegao nastavu. Kasnije sam nastavio i sada sam svaka tri mjeseca na UKC Tuzla. Ne znam zbog čega ljudi izbjegavaju darovanje krvi, a pojedinci su me pitali da li se dobija novac za to. Pa nije sve u novcu i valjda je to odgovor na pitanje zbog čega se izgubila humanost, zbog čega smo brutalni prema životinjama ili okrećemo glave jedni od drugih", rekao je na kraju razgovora Jasenko Đorđević, dvostruki pobjednik 7. bijenala minijature u Tuzli.