Esad Bajtal objavio emotivnu knjigu posvećenu genocidu i majkama Srebrenice
"Osnovu priče čini ekspresija impresije tokom promotivne projekcije dokumentarnog filma 'Traženje koje duše smiruje', autora F. Sokolovića, u Domu kulture Kakanj 06. jula 2009. godine", napisao je Bajtal na kraju potresnih stihova i fotografija, te faktografskih činjenica koje su navedene u knjizi.
Na samom početku knjige Bajtal čitaoce upoznaje s bolnom istinom da je u Srebrenici od 6. do 19. jula 1995. godine ubijeno 8.372 nedužna čovjeka.
"Od toga, prema nalazima suda u Hagu, najmanje 48 žena, među kojima su i djevojčice od 8 i 9 godina. I čak 76 dječaka ispod 16 godina, te 629 staraca preko 60 godina. Upravo ta spolno-starosna struktura žrtava otkriva sistematičnost i genocidno zacrtanu namjeru koja je sudski dokazana i kvalifikovana. Sve je rađeno planski: od Karadžićeve 'Direktive vojsci' (8.3.1995) da u Srebrenici stvara 'nemoguće uslove življenja', uključujući i onemogućavanje UNPROFOR-a u dostavi humanitarne pomoći, ali sve to sofisterijski zakamuflirano da se 'izbjegne osuda međunarodne zajednice i međunarodnog javnog mnijenja'", stoji u uvodu.
Potom slijedi smjena fotografija na kojima se prikazuje očaj, strah, smrt, kosti nevinih žrtava i stihova koje govore o bolu majki koje su izgubile sve na svijetu. Tragaju za kostima, a i dalje se nadaju da ih neće naći, da su njihova djeca, muževi, braća i očevi živi. Kad ih nađu, kaže Bajtal, njihova nada nestaje. U knjizi prof. dr. Bajtal govori i planski osmišljenom izvrtanju istine o genocidu u Srebrenici i Mladićevom pretvaranju pred kamerama stranih tv kuća i UNPROFOR-a.
"Dokle se išlo u koordinaciji skrivanja istine i obmane domaće i svjetske javnosti, najbolje govori vojno-medijski izrežiran trenutak propagandnog TV- prenosa Mladićevog davanja čokoladica djeci Srebrenice. Sve se odvija u trenutku dok dječije očeve (autobusima planski dopremljenim iz Srbije), ajhmanovski uredno, deportuju na već pripremljena stratišta. Na sceni je cinizam mimikrijske, medijski osmišljene reinterpretacije tekuće zločinačke aktivnosti srpske vojske s ciljem njenog izvrtanja u sliku tobožnjeg humanizma. Radi se o licemjerno-ciničnoj zloupotrebi naivne dječice koja, ništa ne sluteći, skoru smrt vlastitih očeva zaslađuju gorkim čokoladicama vojnog i jeftino-propagandnog cinizma državne televizije Srbije", piše Bajtal.
Na fotografijama koje se nalaze u knjizi vide se kosti starijih ljudi pronađene u masovnim grobnicama, kosti majke i nerođene bebe u njenom trbuhu kojeg nema, kosti dječaka, zabrinuta lica majki koje su razdvojene od svojih muževa, sinova, očeva i braće na dane genocida, i godinama poslije kako kleče pored tabuta i plaču nad nekoliko kostiju koje su uspjele pronaći.
"Izgubljena u svojoj nevjerici, ona, s tim suhim, ogoljelim i deformisanim kostima, – „kao da“ nema ništa. U krajnje nepojmljivoj nestvarnosti iracionalnog trenutka suočavanja, te su joj beživotne kosti – u isti mah i nešto tuđe,
i nešto – sveto ... Tražene i konačno nađene, te gole, suhe kosti, DNK-ovski sabrane, tu, pred njenim presahlim očima, u koje sada niti želi niti može da vjeruje, ogledalo su prizemnog inata i bahate bezumnosti osionih čuvara naciona! ...
I zato, ova bolom skrhana majka, niti želi, niti može, niti hoće da – povjeruje u ono što vidi. U trenutku kad ga je konačno našla, ona sumnjičavo odbija upravo To za čim je, godinama, tako uporno, majčinski strasno tragala ... Naglo suočena s gomilom pronađenih kostiju, u hipu te neshvatljive istine, umire majčina Posljednja Nada. Njeno iracionalno htijenje da bi, uprkos svemu što zna i vidi, ipak, moglo biti i – drugačije. " (Stihovi iz knjige)
Knjiga "Ujed zmije sjećanja: Hommage dostojanstvu i boli majki Srebrenice" odštampana je u 500 primjeraka s prevodom na engleski jezik.
U Potočarima je danas ukopano 136 žrtava, među kojima je i 18 maloljetnika.
Slavnoj glumici odstranjene grudi nakon dijagnoze raka: Bila sam u potpunosti shrvana
