Kultura
1

Danis Tanović: Ovaj film treba da bude početna tačka priče o promjenama

Piše: A. U.
Foto: F. K./Klix.ba
Danis Tanović (Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Na festivalskom trgu ispred Narodnog pozorišta održana je prva festivalska kafa sa rediteljem filma "Epizoda u životu berača željeza" Danisom Tanovićem i glavnim glumcem Nazifom Mujićem, koji je za ovu ulogu osvojio i Srebrnog medvjeda na Berlinaleu.

Mujić i Tanović su sinoć prisustvovali bh. premijeri filma "Epizoda u životu berača željeza", a kafi je trebala prisustvovati i Mujićeva supruga Senada. Međutim, usljed brojnih uzbuđenja prethodnog dana, njihova kćerka Sandra dobila je temperaturu, a Senada je ostala da brine o njoj.

Mujić je pričao o danu kada se Tanović prvi put pojavio u njegovom selu.

"Prvi put kada je došao u Poljice, stao sam i gledao u njega, a on je gledao u mene i pitao me ko je Nazif Mujić. Znao sam čovjeka, ali nisam mogao vjerovati da je to on i da je došao u Poljice. Ušli smo u priču i malo prošetali, pa sam ga pozvao kod sebe kući. Pitao je moju suprugu da li bi me pustila da odemo prohodati nekih sat ili dva. Otišli smo i razgovarali. Kada smo se vratili, pitao je moju suprugu da li bi pristala da radimo dokumentarni film. Ona je pristala. Svakog dana smo Danisu i njegovoj ekipi pričali šta smo radili i gdje smo hodali. Ovo sve što ste vidjeli u filmu je bilo istinito. Glumili smo sami sebe i pričali svoje doživljaje. Kada smo to gledali u Berlinu, bio sam toliko uzbuđen da nisam mogao vjerovati da sam ja taj čovjek", ispričao je Nazif.

Tanović je ispričao kako uopće nije znao da će snimiti film o Nazifu, kada je prvi put otišao u njegovo selo. Kada je prvi put pročitao priču o njemu, poslali su jednog mladog novinara da istraži stvari, budući da je priča zvučala nevjerovatno. Kada se vratio, ispričao je da čitava situacija možda još i gora.

"Damir Šagolj je otišao fotografisati, a onda sam i ja otišao, bez neke ideje da ću raditi film. Otišli smo da vidimo možemo li išta da uradimo. Razgovarali smo, ja sam se vratio u Sarajevo i nakon dva-tri dana se opet vratio tamo. Opet smo razgovarali i rekao sam da bih volio raditi dokumentarni film i pristali su", ispričao je Tanović.

Mujić je ispričao kako nije bilo teško ponovno, pred kamerama, proživjeti iste događaje, barem njemu i supruzi. Djeci je bilo malo teže, budući da niko od njih nikada ranije nije bio pred kamerama. Najteži trenutak, u dešavanjima koja su prethodila filmu, bio mu je u bolnici, kada su mu tražili 970 KM za liječenje bolesne supruge.

"Znao sam šta je bilo sa Senadom i znao sam šta me očekuje. Morao sam ići u Republiku Srpsku da bih je spasio. Da to nisam uradio, znam da Senada ne bi bila više među nama", ispričao je Mujić.

Film je kategorisan kao dokumentarna drama, a reditelj Tanović objašnjava kako je tokom rata i kasnije snimao dokumentarne filmove, ali da nije siguran da je ikada ranije rađena priča sa ljudima koji su nešto preživjeli, a da je sve potpuno rekonstruisano kako je i bilo. Ni on sam ne zna kako bi kategorizirao film, u snimanje su krenuli, a da ni sami nisu znali kako će sve izgledati.

"Možda najteža scena za snimiti u filmu za mene je bila scena čekanja. Nisam znao kako da je snimim. Na kraju smo ostavili djecu zatvorenu u jednom krilu bolnice, a Nazif je čekao. Prikunjalo mu se, a djeca su jednostavno podivljala. Na kraju smo dobili jednu divnu scenu, bez koje film ne bi bio isti. Trudili smo se da sve izgleda prirodno. Njima je najteža bila scena sa doktorom koji ih odbija i svi smo se osjećali nelagodno. Benjamin Bejtović je pristao da glumi tu nezahvalnu ulogu, a on i doktorica su jedini ljudi koji nisu bili dio dešavanja", rekao je Tanović.

Mujić je naveo i kako su Tanović i ekipa filma završili snimanje i napustili selo u posljednjem trenu. Da su ostali još koji sat, zavejao bi ih snijeg i morali bi ostati još 15 do 20 dana. Tada su im i priključili struju.

"Mi smo zapravo pobjegli, a ta zadnja scena u filmu je Božije davanje. Zvali su nas iz Elektroprivrede i rekli da su zaglavili u snijegu i da ne mogu da dođu. Probili su se donekle, a onda smo nastavili pješke. Nakon toga smo se spustili u selo, snimili scene, izljubili se i rastali. U posljednjem trenu smo se vratili u Sarajevo, budući da je tada napadao onaj veliki snijeg", ispričao je Tanović.

Mujić je u Berlinu prvi put bio sa suprugom i vratili su se nakon tri dana. Tek što su se vratili, pozvali su ga da opet dođe i rekli mu već stiže automobil po njega. Niko mu nije govorio zašto. Kada je stigao u hotel, tamo su ga dočekali Tanović i ekipa filma, ali mu i dalje nisu govorili zašto je došao. Tek kasnije su mu da su ga zvali da "primi neku medalju, ali ne znaju kakvu".

"Kada smo došli na dodjelu Srebrnog mede, držao sam se za stolicu. Čitavo tijelo mi je drhtalo. Kada su mi uručili Srebrnog medu, preplavile su me emocije. Sinoć sam na projekciji bio sa čitavom porodicom i bilo mi je puno srce. Do nekih tri sata sam lokao i pio, moram vam priznati. Pun sam energije, a dao sam svoj maksimum", kaže Mujić.

Tanović je, u šali, rekao kako su od prvog trenutka znali da će dobiti dva Srebrna medvjeda i da su zbog toga snimili film.

"Htjeli smo dva zlatna, ali su nam rekli da nemaju dva zlatna, nego samo jedan i da su bolja dva srebrna. Rekao sam dobro, pošto je Jasmila dobila već jednog zlatnog, pa da ne ponavljamo. Kada uvedu i bronzanog, opet ćemo otići da BiH popuni tu kolekciju medvjeda", rekao je Tanović i dodao kako je u toku festival i svi su sretni i zadovoljni, ali da je njemu najvažnije da ovaj film bude viđen, jer mu je to i svrha.

"Ne pričamo često o tome, ali Nazif je danas ovdje s nama i svi smo lijepo odjeveni, festival je i sve je super i svi smo sretni, ali on će se sutra vratiti kući, a prekosutra će opet otići da radi i živi svoj život koji je potpuno drugačiji od svega ovoga. Nadam se da mu je bolje nego što je bilo. Ako je to učinjeno, onda je to za mene najvažnija stvar. Mislim da ovaj film treba da bude samo početna tačka neke duže priče šta treba da se mijenja u našem društvu, da se ovakve stvari više ne dešavaju", rekao je Tanović i dodao je da su ljudi iz Francuske zainteresovani da prikažu ovaj film u čitavoj Evropi, budući da BiH nije jedina zemlja koja ima ovakvu vrstu problema.

Mujiću je glavna promjena, nakon ovog filma, ta što je dobio posao koji je tražio od vlasti i više ne traži ništa, budući da je dobio osiguranje za sebe i svoju porodicu.

"Ne gledajte na boju kože i vjeru, kada se porežemo, svima nam je ista krv“, rekao je Mujić i poručio vlastima da je njegov slučaj jedan, a da postoji još hiljade sličnih slučajeva o kojima se ne priča", rekao je Mujić i dodao kako je njegov novorođeni sin dobio ime po Danisu Tanoviću.

SFF