Genije epohe renesanse nije previše poznat kao književnik, a pogotovo ne kao pisac bajki.
Urednik zbornika "Bajke i legende da Vincija" Natalija Gusarova ističe da je u 15. vijeku u Italiji njegova slava kao pisca bila veoma velika.
Da se ova knjiga pojavila za Leonardovog života, ona ne bi izazvala nikakvo čuđenje kod savremenika – oni su znali da je veliki umjetnik bio neumoran fantasta i veličanstveni pripovjedač.
Ljudi su "lovili" svaku njegovu riječ. Njegove priče su se prepričavale od usta do usta, od oca sinu, od sina unuku.
Čak i danas u nekim italijanskim selima prepričavaju se "narodne bajke", čiji je autor, ustvari, Leonardo da Vinci.
Genije nije čuvao svoje priče. Zapisivao ih je na marginama listova sa važnijim razmišljanjima.
Rukopisno nasljeđe Leonarda da Vincija nije bilo objavljeno za njegovog života. A poslije njegove smrti bilo je "razbacano" po svijetu. Do sada je prikupljeno oko sedam hiljada listova.
Prvo su u 19. i 20. vijeku bili objavljeni naučni radovi. A zatim je došao red na bajke: 70-ih godina prošlog vijeka njih je prvi put izdala najstarija firentinska izdavačka kuća Giunti.
U svoje vrijeme ona je bila povezana sa Leonardovim ocem: u 15. vijeku izdavačka kuća je koristila usluge notara Pjera da Vincija.
Italijani su našli i sakupili stotinjak bajki svog istaknutog sunarodnika.
Novo izdanje je dopunjeno ilustracijama italijanske slikarke Adriane Saviozzi Mazza. Riječ je o 79 kratkih legendi, bajki u prozi.
Glavni junaci su životinje i biljke. Ali govore kao ljudi. I problemi su im "ljudski": svađaju se zbog zemlje i vode, dospijevaju u sopstvene zamke, nađu se u ružnim situacijama zbog hvalisavosti i drugih loših osobina...
