{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Čudesni spoj prirode i čovjeka na fotografijama Haruna Mehmedinovića

27.7.2012. u 22:06
95
0
Čudesni spoj prirode i čovjeka na fotografijama Haruna Mehmedinovića
95
Kada je bh. javnost prije četiri godina upoznala mladog reditelja Haruna Mehmedinovića, sina uglednog književnika Semezdina Mehmedinovića, on je Sarajevu premijerno predstavljao svoj višestruko nagrađivani kratkometražni film "U ime sina". Ovaj svestrani i nadareni umjetnik je u međuvremenu pronašao još jedan način stvaralačkog izražavanja - fotografiju.
Mehmedinović, koji već 16 godina živi u Los Angelesu, već godinu dana intenzivno radi na fotoprojektu nazvanom "Bloodhoney", koji za rezultat ima fascinantne fotografije. Njegov interes za fotografiju, kako sam kaže u razgovoru za Klix.ba, nije ništa novo niti bitno drugačije od filma.

"Fotografijom se bavim od 2002. godine, a sve je počelo tokom čestih putovanja od Los Angelesa do Washingtona. Isprva sam slikao krajolike pored legendarnih cesta 66 i 40. Odlučio sam tada da istražim potencijalne priče koje bi nastajale spontano i bile produkt improvizacije. Film ne dozvoljava takav način pričanja priča jer je sve precizno isplanirano dok se tokom snimanja fotografija sve prepušta energiji i trenutku, hemiji i povjerenju između subjekta i fotografa", kaže Mehmedinović za portal Klix.ba.

Psihološki eksperiment

Fotografije je počeo raditi prvenstveno radi interesa za psihologiju individualaca kojima je sve isplanirano i koji su zaglavljeni u "od 9 do 5" životu. Projekt "Bloodhoney" je svojevrstan psihološki eksperiment u kojem mahom učestvuju Mehmedinovićevi prijatelji koji nemaju veze s umjetnošću.

"Ne koristim ih kao modele, nego kao subjekte. Oni biraju lokaciju snimanja, vrijeme dana i odjeću, a nakon toga sve je spontano i improvizirano. Poenta je da se opuste, da rade šta hoće. Snimanja su bilo gdje između pet i 15 sati, nekada samo na jednoj, nekada na jako mnogo lokacija ovisno o situaciji. Mislim da posebno danas, kada smo okruženi tehnologijom i sve više živimo u skladu sa nekim planom, jako je važno imati šansu da se okusi neka vrsta slobode. Obećanje da će im proces donijeti opuštanje uplaši ljude, ali kada se upuste u to i kada počnu raditi stvari stihijski, često to doživjavaju kao povratak u djetinjstvo, život bez strahova i problema, avanturu. Nakon svakog snimanja pitam osobu 'I kako se osjećaš?', a odgovor je skoro uvijek 'Hoću još deset sati ovoga!', ističe Mehmedinović.

Većina radova snimljena je u divljim i netaknutim prirodnim okruženjima što pokazuje da ljudi imaju potrebu da pobjegnu od svog svakodnevnog ritma. "Rijetko mi neko traži da snima u gradu ili u blizini kuće. Većina želi pobjeći negdje gdje rijetko idu", ističe Mehmedinović te dodaje da su žene odvažnije i lakše se upuštaju u jedan ovakav projekat.

Žene su odvažnije

"Muškarci se obično malo više boje kada čuju o čemu je riječ jer strahuju da će se opustiti i uraditi nešto mahinalno što će im 'ugroziti muškost' Radio sam do sada sa jedno desetak muškaraca i svi su htjeli opet da snimaju, znači da to nije baš tako strašno", govori on.

Mehmedinovićeve fotografije objavljene su i u talijanskom Vogue, koji ih je uvrstio u svoj projekt "101 photographers/101 pictures". U Milanu je prije nekoliko dana otvorena oficijelna izložba izabranih fotografija.

"Vogue me jako iznenadio jer sam ja uvjek njih povezivao sa modom, ali uspostavilo se da je talijanski Vogue više zainteresiran za art nego za modu. Takav uspjeh nisam očekivao u manje od godinu dana otkad sam se bacio na ovaj projekat", naglašava.

Nada se da će dobiti poziv da svoje radove predstavi i u rodnoj Bosni i Hercegovini.

"Želio bih doći i snimiti dosta serija za ovaj projekat u BiH, ali i u ostatku Balkana. Budući da su prijatelji i porodica integralni dio ovog projekta, prirodno je da i tamo uradim seriju seansi", zaključuje Mehmedinović. Više o njegovom projektu "Bloodhoney", kao i ostatak fotografija možete pronaći na oficijelnoj Facebook stranici.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: