Govoreći o evropskoj kinematografiji, nagrađivani režiser kaže da mu je teško izdvojiti režisera ili čak jednu određenu zemlju za koju bih mogao reći da se "baš u toj zemlji prave dobri filmovi", jer on smatra da je sve to vrlo promjenljivo.
U intervjuu za agenciju Anadolija (AA), Puiu je kazao kako općenito ne voli festivale, ali da mu je ovo druga posjeta Sarajevu i SFF-u.
"Prošli put sam bio na Festivalu 2010. godine. Jako mi se puno sviđa ovaj Festival. Ja ne volim takmičenja. Volim festivale gdje nema takmičenja i idem na takve festivale kad god imam priliku. Ali na takmičarske festivale idem jedino ako prezentujem film ili kada sam pozvan kao član žirija. Mislim da je teško izbjeći subjektivnost pri procjeni filmova. Kod mene je nekako tako: ako mi se sviđa grad - sviđa mi se i festival u tom gradu. Ako se osjećam kao kod kuće u nekom gradu, onda mi je tako i na festivalu", rekao je on.
Puiu je kazao da je zaista ponosan što je ovogodišnji program "Tribute to" program posvećen njegovom radu. No, kaže da je, kada je dobio poziv, ipak imao dilema oko toga da li je to zaista dobar trenutak.
"Kada sam dobio poziv, imam samo tri dugometražna filma i nisam siguran da li je ovo pravi trenutak. To sam rekao i Mirsadu Purivatri. Ali, onda sam pomislio da je ovo možda neki znak da ću možda sutra umrijeti i da je ovo možda za to dobra prilika, tako da bi 'tribute to' imao smisla", pojasnio je Puiu kroz šalu, dodavši da je pristao, jer vjeruje direktoru SFF-a Purivatri i njegovoj odluci.
Govoreći o kinematografiji balkanskih zemalja i njenom mjestu u svjetskoj kinematografiji, Puiu je rekao da se kod nas jako malo ulaže u ovaj sektor te da se o ovakvim pitanjima trebamo baviti tek kada postignemo određeni nivo.
"Moramo shvatiti da je ova regija, Balkan, jedna regija koja je definisana svojom kulturom. Iako ima različitosti u kulturama, imamo puno više zajedničkog. To može omogućiti neke promjene u našoj percepciji o svijetu kinematografije i pomoći nam da stvorimo kontrapunkt prema zapadnom svijetu. Ako bismo bili u mogućnosti da 'hranimo' ove festivale koji se održavaju na ovim prostorima - poput ovog sarajevskog ili rumunskog Translyvanie ili drugih na ovim prostorima - možda bismo se mogli slobodnije izražavati i ne bismo imali tendencije da se ponašamo ili kopiramo zapadnu kinematografiju. Na ovim prostorima postoji talenata, ali nema ulaganja. Dakle, kinematografija na Balkanu je pitanje novca a ne talenta ili inteligencije. Postoji puno dokaza ovdje da ima talenta, ali predstavlja problem i politička situacija", pojasnio je rumunski režiser.
On se osvrnuo i na tranziciju u kinematografiji i kazao kako smatra da je došlo do velikih političkih promjena u svijetu nakon Drugog svjetskog rata, što je uveliko uticalo i na kinematografiju.
"Kada je u pitanju tranzicija u kinematografiji, to bih nekako mogao istaći. Postoji previše trenutaka boli nakon tolikih ratova, posebno u ovoj regiji, tako da nekako prihvatam i prirodno mi je da općenito filmovi iz regiona nemaju nekakav sretan kraj", rekao je Puiu.
On je kazao da su svi filmovi politični i da se to ne može izbjeći, dodavši da u tome leži opasnost kinematografije, jer ona djeluje i utiče na veliki broj ljudi u svijetu.
"Mnogi se uopće ne zapitaju nakon pogledanog filma: ko je napravio taj film i sa kojim razlogom? Kada gledamo komercijalne američke filmove mislimo da su Amerikanci predobri ljudi i da će spasiti svijet. To je propagandni materijal. Mislim da kod evropskih filmova nema toliko propagande, jer smatram da kada neko brani svoj stav, to nije propaganda. U Evropi je nekako tako da se napravi film i to podigne takva pitanja da neko snimi film oprečno tome. Kada postoji takav dijalog onda znači da su stvari dobre, a problem je kada imate samo jedan pogled na određenu temu", pojasnio je Cristie Puiu.
Puiu je 2001. godine snimio niskobudžetni film "Stuff and Dough" koji je nagrađivan na mnogim međunarodnim filmskim festivalima, a kritičari smatraju da je ovaj film pokrenuo novi talas u rumunskoj kinematografiji. Za svoj kratki film "Cigarettes and Coffee" dobio je Zlatnog medvjeda 2004. godine na Berlinskom filmskom festivalu. Njegov drugi dugometražni film "The Death of Mr. Lăzărescu", nagrađivan je na međunarodnom filmskom festivalu u Cannesu i mnogim drugim.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
