{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Čitaonica: Muzika za kameleone

S
28.6.2006. u 17:13
0
0
Čitaonica: Muzika za kameleone
0
Čitaonica: Muzika za kameleone
U ovosedmičnoj čitaonici naša kolumnistica se osvrnula na lik i djelo Trumana Capotea, jednog od najvećih američkih pisaca dvadesetog stoljeća. U nastavku saznajte nešto više o književnosti ovog vjerojatno najkontroveznijeg američkog umjetnika nakon Drugog svjetskog rata.
"Muzika za kameleone" je nažalost jedina Capoteova prevedena knjiga u BiH. Ipak, izdavačka kuća "Vrijeme" je svojim odabirom kratkih priča, kratkog non fiction romana i piščevog uvoda, napravila odmak od originalnog izdanja, te nam ponudila najbolje od Capoteovih pripovijetki, iz svih perioda njegovog stvaralaštva. Tako je "Muzika za kameleone" u bosanskom prijevodu, zapravo odabir najboljih priča iz tri piščeve knjige: "Harfa od trave", "Doručak kod Tiffanyja i tri priče" i "Muzika za kameleone".

Capote je počeo pisati već u osmoj godini. Put koji je tada izabrao odredio mu je sudbinu do kraja života. Talentovan i proklet, rekao bi on! Njegova životna i stvaralačka putanja bila je osjenčana preciznim krugovima uspona i padova. Omiljen i prezren bio je Capote, rekli su poslije njega. Tijelo muškarca i istančani senzibilitet žene, učinili su njegovu pojavu zanimljivom u najprobranijim slojevima društva.

Vrstan poznavalac svih književnih rodova, Capote je u svojim djelima koračao na do tada neispitana književna tla. Između ostalog njemu pripada zasluga za formiranje "non fiction"-a kao književne vrste. U predgovoru "Muzike za kameleone", pisac nas sučeljava sa temeljnim odrednicama vlastitog književnog sazrijevanja. Također, njegov je uvod svjedočanstvo o mnogobrojnim naporima u pokušaju da se dosegne što pročišćeniji i potpuniji način pripovijedanja.

[SLIKA]1[/SLIKA]
Truman Capote

Veličanstvenost "Muzike za kameleone" jeste u tome što čitatelju nudi čitav Capoteov razvojni put, ovjekovječen credom da dobro pisanje ne znači nužno i umjetnost. Za umjetnost se uvijek mora boriti, s pravom vjeruje Capote. Njegovo iznalaženje uvijek novih smjernica u pripovijedanju rezultirali su istinski briljantnim ostvarenjima; djelima, koja današnja povijest književnosti nikako ne može jednoobrazno svrstati u neka od književnih strujanja u američkoj književnosti nakon Drugog svjetskog rata.

Temeljno osjećanje Capoteovih likova je samoća. Bilo da je u pitanju usamljena starica koja u frižideru čuva mrtva tijela svojih mačaka ("Svjetiljka u prozoru"), bilo da je to ugledni doktor koji kupuje ljudske snove ("Gospodar očaja"), ili je to žena koja slobodno vrijeme prekraćuje svirajući muziku za kameleone ("Muzika za kameleone"). Njegovi su likovi vijek u procjepu između nepromjenljive realnosti i unutrašnjih gradacija intimnih stvarnosti (baš kao što je i Capote samovao, na pola puta između javnog i privatnog života). Oni su zatvoreni pred svijetom, skriveni u ponorima vlastitih sudbina.

Pred čitateljem se nalazi zbirka pripovjedaka iznimne književne snage. I, kao što je nekada davno napisao New York Times o ovoj knjizi: Capote čini to što čini s umjetnošću. Ta umjetnost je vrsta muzike. Okupljamo se da slušamo i utapamo se u muzičku podlogu kompozitora. Baš poput kameleona!

Piše: Lejla Kalamujić

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: