Bernard-Henri Levy: Angelina Jolie, Bosna u njenom srcu
Levy zaključuje da niko nije očekivao da će jedna od najpoznatijih holivudskih glumica na planeti debitirati kao rediteljica pričom smještenom u mračni period 20. stoljeća, nepoznatim bosanskim glumcima, na jeziku nepoznatom i Amerikancima i Evropljanima.
"Rezultat je film koji je prije svega nevjerovatno istinit. Ja poznajem mjesta koja ona prikazuje. Vidio sam u stvarnom životu muškarce i žene koji nalikuju na Danijela i Ajlu, Romea i Juliju, ljubavne priče smještene u pozadinu koncentracijskih logora i užasa. A silovanja kao oružje rata, ponižavanje ljudi kroz izmučena tijela njihovih žena, to etničko čišćenje, ja sam koristio ne kao dekor već kao temu filma koji sam ja snimao u Bosni. Riječ je o dokumentarcu iz 1994. godine. Ostvarenje je bazirano na ovim tragedijama, ono je njihova rekonstrukcija skoro 20 godina poslije u mađarskim filmskim studijima, scenario, scene i sam naziv filma su nevjerovatno istiniti i vjerodostojno oslikavaju mračno nasilje koje ja, nažalost, mogu potvrditi", piše Levy.
Nadalje, filozof poznat kao jedan od prvih francuskih intelektualaca koji je pozivao na vojnu intervenciju protiv srpske vojske u Bosni i Hercegovini, piše da je film "U zemlji krvi i meda" rijetko uspješan i veoma potresan prikaz stvarnih dešavanja u vrijeme agresije na BiH.
"Angelina je bila tinejdžerka kada je rat bjesnio. Za njega je znala jedino na osnovu nejasnih rekla-kazala priča. U to vrijeme nekolicina starijih (Peter Schneider i Hans Christoph Buch u Njemačkoj; Salman Rushdie u Engleskoj; Christopher Hitchens i Susan Sontag u SAD; autor ovih redova i nekoliko drugih u Francuskoj) su strahovali da je Sarajevo zazvonilo Evropi i ponudilo novi španski građanski rat 21. stoljeća, koji nije ništa manje strašan od originalnog, ona je i dalje sanjala o ulogama u Glass Shadow i Hackers. No, sada je preuzela tu ulogu, pokupila baklju, nastavila u stilu borbe, a ne kroz sadržaj da proživi ono što smo mi preživjeli i ostvarila čudo pretvarajući naše sjećanje u historiju, a to je uvijek nadmoćno kad se dogodi", stoji u Levyjevoj kolumni.
Film "U zemlji krvi i meda" je, kaže, djelomično politički angažiran.
"Film koji ne oklijeva da se bori i rizikuje kada je to potrebno i kada ga kreteni optužuju za manikeizam zbog toga što je to film koji stvari naziva pravim imenom", piše on i dodaje:
"Kad je 'U zemlji krvi i meda' prikazan u Sarajevu, noć uoči predstavljanja u Parizu, publika ga je ispratila sa suzama i odobravanjem. Normalno. Zamislite samo silovanu ženu koja je šutjela proteklih 20 godina, djecu silovanih, sada odrasle, koji svoje rođenje nose kao sramotan teret. Zamislite takvo bosansko društvo koje posmatra svoju najveću bolnu tajnu. I odjednom se javlja ta velika glumica i dama, koja je iskoristila svoj prestiž kako bi one mogle podići svoje oborene glave. Svjedočio sam sličnoj situaciji prije 40 godina u Bangladešu kada je predsjednik Mujibur Rahman, musliman, hrabro odlučio proglasiti desetke hiljada silovanih žena, koje su odbacile i vlastite porodice, heroinama nacije. Taj mutatis mutandis je gest Angeline Jolie. I to je ono što čini mračni raskoš njenog filma".
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
