Kultura
0

BBC o mladom bh. književniku

Sarajevo-x.com
Saša Stanišić je bio četrnaestogodišnji dječak kada je počeo rat u Bosni, u proljeće 1992. godine. Rat je došao skoro bez ikakvog upozorenja u njegov rodni grad Višegrad na rijeci Drini, predstavio je ovim riječima britanski BBC književno djelo sada tridesetogodišnjeg bh. autora.

"Spremao sam se za školu i otac mi je rekao da tog dana ne idem u školu da bi četiri sata poslije počela pucnjava", rekao je.

"Neki ljudi su znali o čemu se radi… bilo je znakova, malih znakova… ali nikad ne biste očekivali da će se stvarni rat desiti", objasnio je Stanišić.

Nakon deset dana bombardovanja, višegradsko nesrpsko stanovništvo, oko polovina ukupne populacije, protjerano je iz domova. Muslimanske kuće su bile razorene kao i dvije džamije. Srbi koji su ostali nisu htjeli razgovarati o onome što se desilo njihovim bivšim komšijama.

"Rat je došao, jedan muškarac mi je priznao, i oni su otišli. Osjetila se tuga na mjestu, očaj onih koji su otišli; njihova tišina, neiskazan osjećaj kolektivne krivnje", piše mladi autor.

U romanu "How the Soldier Repairs the Gramophone" ("Kako vojnik popravlja gramofon") – Saša Stanišić, koji je sada tridesetogodišnjak, slika svijet viđen očima lika srpskog učenika, čiji najbolji prijatelj nestaje zajedno sa ostalima u toku etničkog čišćenja.

Kad je rat završen, a prije nego što je napisao knjigu, Saša se vratio u Višegrad da se suoči sa svojim bivšim komšijama.

"Ovi razgovori koje smo vodili bili su najteža stvar", priča on. "Nikome nije lako govoriti - priznajete da ste živjeli u laži... Mogu razumjeti zašto zatvaraju oči. Pitam se kako bih se ja ponašao na njihovom mjestu, ali nisam siguran da bih imao toliko hrabrosti."

Zajedno sa bezbroj drugih reportera sa Zapada, Saša je godinama obilazio ratišta po Bosni. Priznaje da je mnogo riskirao. Neki od njegovih prijatelja nisu preživjeli.

"Uradili smo to jer smo smatrali da smo samo tako mogli vidjeti pravu istinu," kaže autor.

Knjiga Saše Stanišića je umjetnost, a ne novinarstvo, ona je fikcija, a ne reportaža. Istina koju govori je oštra, živopisna i bolna.

"Morao sam to izbaciti iz sebe," priznaje Saša. "Mislim da literatura još uvijek ima snage da ponešto kaže, zajedno sa novinarstvom. Bio sam siguran da knjiga ima moć da kaže istinu o stvarima koje nisam vidio, kao i o onima koje jesam."

Originalni članak možete pročitati ovdje