{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Atelje 14", jedino neformalno banjalučko pozorište

19.4.2015. u 16:05
47
21
"Atelje 14", jedino neformalno banjalučko pozorište
47
Sve je, kako to obično i biva, počelo u srednjoj školi. Desetoro učenika, zaljubljenika u pozorišnu umjetnost, najprije je povezala ljubav prema literarnoj sekciji. A nakon završene srednje škole, uprkos tome što su svi krenuli različitim fakultetskim stopama, osnovali su prvo i jedino neformalno banjalučko pozorište - "Atelje 14".
"Atelje 14" danas broji 12 članova, studenata i srednjoškolaca. Dva člana su na Elektrotehničkom fakultetu (Milica Pavić i Aleksandra Knežević), tri na Filozofskom fakultetu (Tamara Repajić, Marija Tomić i Tatjana Miljković), jedan na Pravnom (Biljana Šormaz), a jedan na Fakultetu političkih nauka (Miloš Kovačević). Tu su i tri učenika Ekonomske škole (Vladimir Vještica, Ognjen Popović i Andrej Janjuš), jedan Katoličkog školskog centra "Ivan Merc” (Ognjen Todorović), a jedan član čeka sljedeću godinu da upiše montažu na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci (Nikolina Vuruna).

"Najprije smo djelovali u sklopu literarne sekcije Ekonomske škole, gdje smo u radu sa našim profesorima i mentorima prikupili prva znanja iz oblasti glume. Atelje 14 je nastao kao kohezivni element, čiji je zadatak da naše živote i prijateljstva koja su nastala mnogo ranije drži povezane koliko god to bude moguće i u daljoj budućnosti", priča Miloš Kovačević.

Počeli su, kaže, 2012. godine sa izvođenjem predstave "Direktorov kabinet“ (prvi dio), učestvovali su aktivno svake godine u Svetosavskim školskim akademijama, nastavili su sa igrokazom "Šta je to ljubav“, igrokazom "Nebo povodom devet vijekova od rođenja Stefana Nemanje“, umjetničko-scenskim nastupom "Gavrilo – priča”, koji je izvođena povodom 100 godina od Prvog svjetskog rata i Sarajevskog atentata.

"Naš najveći problem je to što nemamo svoje prostorije, tako da se probe održavaju u Domu omladine. Dva sata sedmično je skroman vremenski period da bi se napravila kvalitetna predstava, posebno za ljude kojima gluma nije profesija. Drugi problem je što predstavu ne postavljamo odmah na sceni, čime nam je otežano određivanje mizanscena. Prostorno smo dezorijentisani, jer znamo da će na sceni sve biti drugačije od onoga kako to izgleda na probama, ali to su sve organizacioni problemi koji se uz puno truda i volje prevaziđu", tvrdi Kovačević.

U "Ateljeu 14" igra nekoliko članova koji su aktivni u nekim gradskim pozorištima, ali je većina ekipe bez prethodnog glumačkog iskustva.

"Bez iskustva i stručne podrške uspijevamo da naše predstave realizujemo na najbolji mogući način. Mlada smo grupa, nije naš značaj velik u ovome gradu, nismo se profilisali - ni mi, a ni naša publika, ali sve su to stvari na kojima se planira raditi postepeno i sigurno u periodu koji je pred nama. Bitno je napomenuti da smo posvećeni tome da uglavnom radimo naše dramske komade, dakle tekstove koje piše neko od naših članova, ali i da režiju radimo samostalno, što je u ovakvim uslovima i okruženju veliki plus za nas kao mlade nade ovoga grada", istakao je Kovačević.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: