"Snovopriče o Aškenazima i Sefardima travničkim" predstavljaju ciklus od dvanaest pripovijetki posvećenih Jevrejima u Travniku, u periodu između dva rata.
Pripovijetke, dvije iz ovog ciklusa, čitao je autor, jer za Agačevića tek ovakav način prezentacije napisanog može dati potpuni smisao stvaralačke ideje, jer se tako, direktno, bez posrednika, razmjenjuju emocija između autora i publike.
"Za mene je svaki susret s mojim Travnikom, mojim krvotokom, emotivni događaj, jer kad god dođem u Travnik dolazim u zagrljaj svojih roditelja. To je još uvijek moja bešika, grad u kojem sam napisao prve crtice. Postoji jedna neobična i čudesna veza između mene i moga grada", kazao je Agačević.
Ovim pripovijetkama prethodio je ozbiljan, mukotrpan i istraživački rad punih dvadeset godina. Pronađeni su određeni dokumenti, obnovljene porodične veze, oživljeni ljudi i događaji minulog vremena, a sve opet upakovano u izuzetan literarni okvir, zbog čega mnogi smatraju da je riječ o zaista zanimljivoj literature.
"Država koja nema svoje pjesnike, književnike je kao potok bez korita, drvo bez korijena, kuća bez prozora. Oni su ti koji pišu, oni su ti prema kojima će se pamtiti. BiH ima sjane pisce, i uvijek će imati, to je čudo od zemlje", poručio je Agačević.
Poseban ugođaj tokom čitanja, svojim nastupom dali su i članovi "Atelje benda".
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
