Franjo Likar, originalna ličnosti sarajevske umjetničke scene, u poslijeratnom Sarajevu je kontinuirano prikazivao ono što radi, počevši od izložbe u Narodnom pozorištu 1996. godine, preko promocije monografije i izložbe u Collegiumu artisticumu 2003. godine do izložbe na kojoj će sarajevskoj publici predstaviti svoje posljednje radove.
Odabir prostora Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića nije slučajan.
"Moj kontakt s ovim prostorom počinje preko mog prijatelja iz mladosti, Mevludina Ekmečića, koji je bio saradnik Bošnjačkog instituta. Kasnije sam upoznao i Adil-bega Zulfikarpašića i tu se rodila moja povezanost sa ovom institucijom", objašnjava Franjo Likar.
Posjetitelji izložbe, koja će trajati dva mjeseca, će moći pogledati ukupno 40 djela iz tri grupacije: instalacije, crteži i veliki formati u akriliku. Tema izložbe izražena je nimalo uobičajenom cjelovitošću anđela i erotike i jedinstvom slike i teksta. O djelima koja će biti izložena, Likar navodi da, iako je i ranije upotreljavao tekst, on je sada integrisan u slike tako da čine jednu cjelinu, a tema tekstova su anđeli, koji nisu prisutni na slikama.
Buntovnik i rušitelj svih tabua, kako ga naziva Azra Begić, završio je Školu za primijenjene umjetnosti 1951. godine i umjetničke zanate u Sarajevu. Pored slikarstva, skulpture i grafike, bavi se pozorišnom scenografijom, filmom, fotografijom i instalacijom. Dobitnik je nekoliko republičkih, gradskih i strukovnih nagrada za svoj rad. Član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Živi i radi u Klagenfurtu (Austrija), Brelima (Hrvatska) i Sarajevu.
Iako, po svojim riječima, pripada generaciji onih kojih više nema, kao što su Ćamil Sijarić i Mak Dizdar, s kojim je zajedno primio Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva, on u svojoj 84. godini još uvijek živi za umjetnost. Franjo Likar i dalje traga, stvara i lebdi.
