Ako budemo čekali da nam vlast pomogne - mrka kapa

Često ste i u ulozi voditelja, vidjeli smo Vas i u žiriju reality showa "Super Talent", mislite li mijenjati profesiju?

Od voditeljskih uloga najčešća je ona u "Upitniku", gdje se zaista puno radi. U "Super Talentu" mi je posao više gospodski i tu sam nekako najkomotniji. Pored toga, imponuje mi kad sam član žirija u jednom tako velikom projektu, pored tolikog broja hrvatskih glumaca koji bi tu željeli biti. Što se voditeljskog posla tiče, čuvao sam se i odbijao mnoge ponude za vođenje raznih emisija, a najviše iz razloga što ja to u biti ne volim, nisam do kraja siguran i imam ogromnu tremu kada trebam izaći pred publiku showa i biti zanimljiv i duhovit.

Znači, dobro glumite voditelja koji nema tremu?

Očito, jer se ta moja trema ipak ne primijeti i mnogi imaju dojam da se u svemu snalazim mnogo bolje nego je to doista tako.

Nakon uspjeha "Ničije zemlje" i "Grbavice", čini se da bh. javnost svaki film koji ne dobije Oscara ili Zlatnog medvjeda dočekuje "na nož". Mislite li da previše očekujemo od naše kinematografije?

Mislim da tome mnogo doprinose i sami reditelji. Nerijetko vidim da se film nije ni počeo snimati, a da se već govori o festivalima na koje će ići, nagradama koje se očekuju, i tako se daje neka lažna nada. Mi ne snimamo filmove koji će biti godišnji hitovi, filmove za publiku, pa imate slučaj da je neki nagrađeni film gledalo 10.000 ljudi. Volim i ja nagrade, ali volim i kada je film gledan. Kada bismo mogli imati godišnje pet-šest u regionu gledanih filmova, onda bi i glumci imali gdje da stiču iskustvo, usavršavaju se i da postaju sve bolji. Tada bismo si mogli priuštiti i filmove koji su više za žiri. Ovako, kad snimate jedan film godišnje, od glumaca koji dobiju priliku odmah se očekuje da budu bolji od De Nira. Zamislite da vi napišete jedan tekst godišnje, koliko bi vam trebalo da se usavršite.

Kako vidite budućnost bh. kinematografije?

Mislim da je budućnost bh. kinematografije teška. Naši ljudi su većinom naučeni da dobiju novac od države, država nema para, pa tako nema ni filmova. Izlaz je u regionalnim koprodukcijama, u ujedinjavanju kinematografija, jer mi smo premalo tržište da bismo snimali filmove koji se bave isuviše lokalnim temama.

Kako je došlo do Vašeg učešća u akciji "Danas vas služi"?

Odranije poznajem Admira, vlasnika galerije "Boris Smoje" koji je pokrenuo akciju, ali to nije jedini razlog. Mislim da je akcija dobra, nešto neobičnija od sličnih akcija i ljudski je odazvati i pomoći.

Na TV ekranu smo vas gledali u ulozi konobara, mislite li da ćete se jednako dobro snaći i u pravom konobarisanju?

Mislim da hoću, posebno kada danas vidim koliko su konobari u Sarajevu prisni sa gostima, mislim da mi neće biti teško prilagoditi se i ponašati se poput njih.

Koliko će vam Milanova pomoć biti od koristi?

Milan je, koliko znam, imao i pravog iskustva u konobarisanju, tako da mislim da ćemo biti odličan tandem.

Povod akciji je vrlo ozbiljan, ali, koliko će biti ozbiljna i sama atmosfera?

Mislim da bi atmosfera trebala biti vesela, da se ljudi okupe, popiju kafu i izdvoje po dvije markice. Sav prikupljeni novac ide u humanitarne svrhe i mislim da bi trebalo sve proći u lijepom raspoloženju i da ćemo skupiti prijeko potreban novac za liječenje naših sugrađana.

Akcija traje već neko vrijeme, puno je drugih akcija u kojima se skuplja pomoć i u kojima ste i Vi učestvovali. Mislite li da je, uz svu dobru volju svih koji učestvuju u akcijama, ipak bruka što postoji potreba za takvim akcijama i što građani moraju pomagati jedni drugima, pored državnih institucija koje su za to debelo plaćene?

Nažalost, jeste. Meni je ovo 30. akcija u ovoj godini u kojoj učestvujem. Rado se odazovem kad god mogu, želim pomoći, ali često sebi postavljam isto pitanje. Ipak, ako budemo na njih čekali, ništa se neće dogoditi. Jedino kako ih možemo kazniti jeste izlazak na izbore, posebno mlađe i buntovnije populacije koja bi trebala na izbore izlaziti u većem broju.