{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


26 godina od samoubistva Branka Ćopića

S
26.3.2010. u 11:07
0
5
26 godina od samoubistva Branka Ćopića
0
26 godina od samoubistva Branka Ćopića
Branko Ćopić
U Beogradu je na današnji dan, prije 26 godina, tragično završio svoj život jedan od najpopularnijih i najvećih srpskih pisaca - Branko Ćopić. Odlučio je da sebi oduzme život.
Ćopić je izvršio samoubistvo skočivši na betonski kej s jednog mosta preko rijeke Save 1984. godine. Od tada se taj most zove Brankov most, a ulica koja vodi do mosta - Brankova ulica.

Branko Ćopić autor je romana: "Prolom", "Gluvi barut", "Ne tuguj, bronzana stražo", "Osma ofanziva", "Delije na Bihaću"; zbirki priča: "Pod Grmečom", "Doživljaji Nikoletine Bursaća", "Gorki med", "Bašta sljezove boje", "Golubija vremena"; knjiga za djecu: "Ježeva kuća", "Doživljaji mačka Toše", "Orlovi rano lete", "Magareće godine", "Mala moja iz Bosanske Krupe", više knjiga pjesama i satiričnih priča.

Rođen je 1915. godine u Podgrmeču, u selu Hašani, nadomak Bosanske Krupe.

Osnovnu školu završava u rodnom selu, nakon čega upusuje nižu realnu gimnaziju u Bihaću. Knjiga "Magareće godine" nastala je po sjećanju na vrijeme provedeno u internatu u Bihaću, takozvanom konviktu.

Četiri godine koje je tu proveo pisac opisuje kao jedan od najljepših dijelova svog života. Nakon niže gimanzije upisuje Učiteljsku školu u Banjaluci, gdje je kod Vlade Miloševića polagao prijemni ispit iz jezika i muzičke kulture.

Učiteljsku školu u Banjaluci Branko Ćopić nije završio. Izbačen je iz škole u četvrtom razredu zbog čitanja napredne literature. Nakon toga upisuje je se u Učiteljsku školu u Sarajevu iz koje je, takođe, izbačen. Iz Sarajeva se vraća u Banjaluku, ali školu je, ipak, završio u Karlovcu, gdje je prabačen uz pomoć nekih profesora.

Zatim Ćopić odlazi u Beograd, upisuje i završava Filozofski fakultet. Za vrijeme studiranja objavljivao je priče u "Politici", posebno kada je urednik tog lista bio Žika Milićević.

Ovaj beogradski dnevnik 26. marta 2009. - povodom četvrt vijeka od Brankove smrti - navodi podatak da je prvu priču u "Politici" Ćopić objavio je 8. maja 1936. godine - "Smrtno ruvo Soje Čubrilove". Urednik Živko Milićević je shvatio da je "pisac rođen".

Za samo četiri godine, do početka rata, Ćopić je objavio 126 priča u "Politici", a veliki broj priloga štampao mu je podlistak "Politika za decu".

Odmah po izbijanju ustanka, 1941. godine, našao se u partizanima. Tokom rata je dopisnik banjalučkog "Glasa" i "Borbe", piše izvještaje i vijesti, skečeve za partizanske priredbe, pjesme i priče. Poslije rata, pedesetih godina, piše satirične priče i objavljuje ih u "Književnim novinama", "Kerempuhu", "Vetrenjači". U potaji šapuće se o njegovim pričama: "Faraon", "Jeretička priča", "Večera za druga Sokrata", "Potraga za prostim građaninom".

Veliki Ćopićevi književni učitelji bili su, kako je sam govorio: Petar Kočić, Ivo Andrić, Ivan Cankar, Svetozar Ćorović, Simo Matavulj, Miroslav Krleža - ali i Milovan Glišić, Janko Veselinović i Radoje Domanović, a od stranih pisaca: Servantes, Pirandelo, Gogolj, Gorki, Čehov, Babelj, Zoščenko...

Ćopić je pisao i scenarije za pozorište i film. Poznat je po komediji "Doživljaji Vuka Bubala" i komadu za djecu "Udarnici" i scenrijima za ratne filomove "Živjeće ovaj narod" i "Major Bauk".

Oženio se 28. juna 1951. godine Bogdankom Ilić (Cicom), koja je bila ljekar. Šaleći se, često je govorio da je i on stradao na Vidovdan, kada su izginuli i svi kosovski junaci.

Bračni par Ćopić volio je da putuje. Posjetili su u više od trideset zemalja, među kojima Rumuniju, Bugarsku, Poljsku, Čehoslovačku, SSSR, Mađarsku, Albaniju, Italiju, Grčku, Švajcarsku, Francusku, Englesku, Egipat, Liban, Siriju... Jedino u Njemačkoj Ćopić nikada nije bio.

NIN-ovu nagradu dobio je 1958. godine za roman "Ne tuguj, bronzana stražo". Redovni član SANU postao je 1968. godine.

Djela su mu prevođena na ruski, engleski, francuski, njemački, ukrajinski, poljski, češki, bugarski i mađarski jezik.

"Zadatak svake prave književnosti je", govorio je Ćopić. "Da oplemenjuje čovjeka i da mu život učini ljepšim i sadržajnijim. Ona je pozvana da čovjeka nadahnjuje i podstiče na velika djela i herojske podvige".

Takvu književnost Branko je volio i takvu je i sam pisao.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: