Vjeko Kramer: 'Hrana je najbolji afrodizijak'

Profesionalno se bavite kuhanjem. Da li vam je mrsko kuhati kada dođete kući?

Nikada mi nije mrsko kuhati. Mene kuhanje opušta. Kao slikare slikanje ili pjevače pjevanje. Naravno ima dana kada mi se nikako ne staje za štednjak, ali opet tada isprobavam neka jela po restoranima i otkrivam neke nove kombinacije i ideje.

Koje vam je omiljeno jelo? Gdje najradije kupujete hranu?

Omiljeno jelo mi je ovisno o godišnjem dobu i raspoloživosti sezonskih namirnica. Trenutno je to špinat, jagode, trešnje... Što se kupovine tiče, tržnice su mi omiljena mjesta za kupovinu.

Da li je hrana ujedno i afrodizijak? Šta biste Vi najradije skuhali voljenoj osobi ili osobi koju želite zavesti?

Hrana je najbolji afrodizijak. Ma nije toliko bitno što se kuha, bitna je dobra volja. Zar ne? No kad već pitate, ja bih trenutno zavodio nekim brzim kuhanjem vani. Neočekivano grillanje negdje u prirodi bez razloga samo da obradujem. Neko fino crno vino u staklenim čašama i desert sa svježim jagodama. Nema osobe koja na to ne bi pala.

Bosnu obožavam, Sarajevo mi je super. Svojim životom sam općenito zadovoljan. Volim brz život i tako živim. Jedan dan ovdje, drugi već negdje daleko i tako stalno. Uspoređujući Zagreb i Sarajevo, Zagreb definitivno ima neke prednosti, ali Sarajevo nimalo ne zaostaje u nekim drugim stvarima. Moj životni moto je da je čovjeku uvijek onako kako si napravi da mu bude i da iz svake situacije treba izvući neku korist.

Da li se Balkanci nezdravo hrane? I s druge strane, da li smo spremni za eksperimentiranje u kuhanju?

Ma ne, nikako ne smatram našu kuhinju nezdravom, baš suprotno. Po mom mišljenju mi se hranimo najzdravije na svijetu. Jedna od najboljih stvari koju smo dobili ovim vjekovnim miješanjem naroda i vjera, običaja, navika i svega općenito je upravo ta fuzija koja se desila u kuhinji. Mediteranska kuhinja se pomiješala sa orijentalnom, austrijska sa turskom, mađarska sa makedonskom. I sve to nekako preko Bosne, pa ti sada reci čije je jelo sarma.

I naravno da smo spremni na eksperimente i nova jela. Puno ljudi me na ulici zaustavlja s nekim pitanjima i traže savjete. Neki naravno i daju nove ideje, tako da vjerujem što se nepca i okusa tiče puno smo spremniji na novo nego u bilo kojem drugom segmentu življenja.

Sto se zdravlja tiče, mi opet nismo toliko razvijeni da bi se hranili nezdravo. Nezdrava ishrana je povezana više za razvijenim zapadnoevropskim zemljama i Amerikom gdje je tempo življenja puno brži. Kod nas se ipak još uvijek ima vremena i za otići na tržnicu i za odvojiti sat-dva sata za kuhanje. Naravno s ljubavlju.