Intervju za Sarajevo-x.com
0

Vjeko Kramer: 'Hrana je najbolji afrodizijak'

Razgovarala: <a href="mailto:[email protected]">Nermina Voloder</a>
Simpatični i uvijek raspoloženi Vjekoslav Kramer, osim što je izvrstan kuhar, popularno je lice sa malih ekrana. Našeg 'golog kuhara' gledatelji su imali priliku vidjeti u emisijama na hrvatskoj Novoj TV i na OBN-u. Rođen je u Travniku, a u djetinjstvu se seli u Osijek, dok u Zagrebu stiče zvanje majstora kuharstva. U razgovoru za naš portal, Vjeko priča o ljubavi prema kuhanju, hrani kao sredstvu zavođenja i specifičnostima bosanske kuhinje.

Za početak nam recite otkud ljubav prema kuhanju?

Nekad mi se čini da je ta ljubav nasljedna. Svi u porodici volimo kuhati, jesti i pričati o hrani, razmjenjivati recepte, začine... I tako je sve nekako i počelo od malih nogu.

Mnogi vas upoređuju sa slavnim Jamiejem Oliverom. Da li vam to laska?

Iskreno, poređenja s Jamiejem ne mogu reći da mi laskaju, niti da mi ne laskaju. Ljudi su si napravili poveznicu zbog sličnosti formata emisija i to je OK. Jamieja sam upoznao u Londonu prije par godina prilikom posjete njegovom restoranu "15", kao i cijeli producentski tim. Moram priznati da sam zbog uredničke prirode posla imao više tema s glavnim producentom nego sa samim Jamiejem.

Pripremanje hrane uvijek 'začinite' posebnim dodacima, vedrim raspoloženjem i pozitivnom energijom. Da li ovim želite poručiti da kuhanje ne smije biti dosadan posao, koji nevoljko radimo skoro svaki dan?

Upravo tako. Kuhanje je posao koji, ako smo dobre volje i volimo te kojima kuhamo, postaje igra. Opet, ako kuhamo samo zato što moramo, onda je to pravo mučenje. Nekoliko frendica koje nisu baš veliki obožavatelji kuhanja su me pitale za neke brze recepte koji im neće oduzimati previše vremena i energije. Uvijek im kažem da je to nemoguće ako nisu zaljubljene, a ako jesu, onda je sasvim svejedno.

Profesionalno se bavite kuhanjem. Da li vam je mrsko kuhati kada dođete kući?

Nikada mi nije mrsko kuhati. Mene kuhanje opušta. Kao slikare slikanje ili pjevače pjevanje. Naravno ima dana kada mi se nikako ne staje za štednjak, ali opet tada isprobavam neka jela po restoranima i otkrivam neke nove kombinacije i ideje.

Koje vam je omiljeno jelo? Gdje najradije kupujete hranu?

Omiljeno jelo mi je ovisno o godišnjem dobu i raspoloživosti sezonskih namirnica. Trenutno je to špinat, jagode, trešnje... Što se kupovine tiče, tržnice su mi omiljena mjesta za kupovinu.

Da li je hrana ujedno i afrodizijak? Šta biste Vi najradije skuhali voljenoj osobi ili osobi koju želite zavesti?

Hrana je najbolji afrodizijak. Ma nije toliko bitno što se kuha, bitna je dobra volja. Zar ne? No kad već pitate, ja bih trenutno zavodio nekim brzim kuhanjem vani. Neočekivano grillanje negdje u prirodi bez razloga samo da obradujem. Neko fino crno vino u staklenim čašama i desert sa svježim jagodama. Nema osobe koja na to ne bi pala.

Živite na relaciji Sarajevo- Zagreb. Koliko ste zadovoljni takvim načinom života?

Bosnu obožavam, Sarajevo mi je super. Svojim životom sam općenito zadovoljan. Volim brz život i tako živim. Jedan dan ovdje, drugi već negdje daleko i tako stalno. Uspoređujući Zagreb i Sarajevo, Zagreb definitivno ima neke prednosti, ali Sarajevo nimalo ne zaostaje u nekim drugim stvarima. Moj životni moto je da je čovjeku uvijek onako kako si napravi da mu bude i da iz svake situacije treba izvući neku korist.

Da li se Balkanci nezdravo hrane? I s druge strane, da li smo spremni za eksperimentiranje u kuhanju?

Ma ne, nikako ne smatram našu kuhinju nezdravom, baš suprotno. Po mom mišljenju mi se hranimo najzdravije na svijetu. Jedna od najboljih stvari koju smo dobili ovim vjekovnim miješanjem naroda i vjera, običaja, navika i svega općenito je upravo ta fuzija koja se desila u kuhinji. Mediteranska kuhinja se pomiješala sa orijentalnom, austrijska sa turskom, mađarska sa makedonskom. I sve to nekako preko Bosne, pa ti sada reci čije je jelo sarma.

I naravno da smo spremni na eksperimente i nova jela. Puno ljudi me na ulici zaustavlja s nekim pitanjima i traže savjete. Neki naravno i daju nove ideje, tako da vjerujem što se nepca i okusa tiče puno smo spremniji na novo nego u bilo kojem drugom segmentu življenja.

Sto se zdravlja tiče, mi opet nismo toliko razvijeni da bi se hranili nezdravo. Nezdrava ishrana je povezana više za razvijenim zapadnoevropskim zemljama i Amerikom gdje je tempo življenja puno brži. Kod nas se ipak još uvijek ima vremena i za otići na tržnicu i za odvojiti sat-dva sata za kuhanje. Naravno s ljubavlju.