{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


INTERVJU
/
"Uloge Lune i Amara su bile najteže do sada"

S
5.2.2010. u 21:00
0
19
"Uloge Lune i Amara su bile najteže do sada"
0
"Uloge Lune i Amara su bile najteže do sada"
Zrinka Cvitešić (Foto: Jasenko Korjenić)
Luna i Amar su glavni likovi ljubavne priče Jasmile Žbanić. Luna radi kao stjuardesa, dok je njen odabranik Amar kontrolor leta koji biva privremeno suspendovan zbog latentnog alkoholizma. U međuvremenu, Amar se odlučuje držati kurseve računara za djecu u vehabijskom kampu, no on doživljava dramatičnu promjenu. Da li će ljubav biti dovoljna da održi vezu Amara i Lune, saznat ćemo nakon svjetske premijere filma u Berlinu 18. februara 2010. godine.
Lunu tumači poznata hrvatska glumica Zrinka Cvitešić, dok se u ulozi Amara našao također, vrsni hrvatski glumac Leon Lučev. S njima smo razgovarali o tome kako je bilo raditi sa Jasmilom Žbanić, da li je bilo teško ući u svijet selefija, tumačiti takve uloge, jesu li uspjeli savladati bosanski jezik, ali i o tome kako je publika u Hrvatskoj reagovala na njihove uloge u filmu slavne bosanskohercegovačke rediteljice.

Uloge Lune i Amara ne izgledaju nimalo jednostavne. Kako ste se pripremali? Je li bilo teško 'stopiti' se s tim karakterima?

Zrinka: U ulogu sam se dosta lako uživjela jer su pripreme bile fantastične. Za mene je najvažniji dio procesa bila radionica klaunova na Zlarinu koja je trajala sedam dana. Klaunovi su nešto od čega bježim cijeli život. Mislila sam da bježim od toga jer je to nešto što mi nikada neće trebati, a onda sam shvatila da bježim jer u sebi imam još nekih nerazjašnjenih stvari. Za vrijeme radionice prošla sam svašta, može se reći pravi pakao, ali mislim da je to najljepši proces u mom razvoju i kao glumice i kao osobe. Bez radionice ne bih se mogla pripremiti za ovakvu ulogu niti dosegnuti dubine koje sam zajedno s Jasmilom uspjela.

Leon: Radili smo intenzivno kao i uvijek. Trebalo je eksplicitno prikazati vlastita ograničenja i suočiti se s njima. To je jak proces i intenzivan, ali isplatilo se i nadam se da će to prepoznati i gledatelji. Ovo mi je jedna od najzahtjevnijih i najtežih uloga, tako da, što se mene tiče, mislim da sam napravio korak, a što se tiče Jasmile znam da je napravila više koraka.

Nakon što je film završen, uvršten u takmičarski dio prestižnog festivala, jeste li zadovoljni onim što ste postigli?

Zrinka: Jako sam zadovoljna. Ispočetka nisam ni računala na taj film s obzirom da se audicija održavala u četiri države. Nisam se uopće zanosila time da bi se tu nešto moglo dogoditi i čak sam u jednom trenutku htjela i odustati od audicije. Uvijek sam bježala od klaunova, no danas mislim da je to najteža glumačka disciplina. Tu moraš pokazati sve svoje sramove, da si glup i nespretan, što je meni bilo teško s obzirom da sam perfekcionista. Uopće nisam znala zbog čega radimo te klaunove, ali sam kasnije shvatila da mi je sve to trebalo kako bih mogla ući u komplicirani i slojeviti lik Lune.

Leon: Sva ta energija koju smo uložili i sve te naše emocije prikazane na platnu se jasno mogu osjetiti i mislim da smo uspjeli. Svi zajedno smo zakoračili preko jedne granice koja je bila postavljena.

Iza sebe imate tri velike uloge, međutim, koju do sada smatrate najznačajnijom?

Zrinka: Mislim da je to uvijek ona posljednja. Sada kad razmišljam kako sam snimala film "Konjanik" prije sedam godina izgleda mi presmješno. Definitivno ovu posljednju ulogu smatram najznačajnijom jer sam sve ove godine išla stepenicu po stepenicu, a ovdje sam se našla u nekoj potpunoj drugoj glumačkoj zrelosti.

Leon Lučev (Foto: Jasenko Korjenić)
Leon Lučev (Foto: Jasenko Korjenić)


Gospodine Lučev, na koji način Vi birate uloge s obzirom da ste glumili i mafijaša i svećenika, pa Slobodana Miloševića, a sada vehabiju?

Leon: To radim iz srca, jednostavno osjetim čovjeka s kojim trebam podijeliti neku priču koja njega u tom momentu tišti, a često se poklopi da imamo iste priče. Imao sam sreću da sam radeći komercijalne spotove mogao dovoljno zaraditi da se u ostalim segmentima bavim isključivo umjetnošću i projektima koji mene zanimaju.

Prije no što ste počeli snimati film jeste li bili upoznati sa svijetom selefija?

Zrinka: Ja prije samog snimanja nisam ništa znala o tome. Čak nisam znala ni da postoje i ušla sam potpuno 'čista'. No, upoznala sam neke ljude iz tog svijeta i one koji su istupili iz njega. Razgovarala sam s njima i čitala sam o tome jer sam htjela stvoriti sliku i skupiti što više informacija. Ali, osobni stav nemam jer nisam se toliko kretala među njima i nemam tu količinu informacija da bih znala što se tu zapravo događa i ko su zapravo ti ljudi. Moje dosadašnje iskustvo s njima je samo pozitivno jer ljudi koje sam ja upoznala su bili divni, otvoreni i pristupačni.

Leon: Tu ima više aspekata. Kao Leon ja sam bio upoznat o svijetu selefija, ali dosta površno, izvana i na nivou nekih informacija ili poluinformacija koje su u to vrijeme bile aktuelne naročito kada je bio Queer festival. No, ja sam sve to morao ostaviti iza sebe, otvoriti se i naći dušu tog čovjeka. Tek onda Amar počinje komunicirati.

Je li bilo teško savladati bosanski jezik?


Zrinka: Mislim da sam imala najboljeg mogućeg profesora za jezik, a to je bio Ermin Bravo. Ja sam osjećala užasan strah i teret zbog toga što kao hrvatska glumica igram glavnu ulogu u filmu bosanskohercegovačke rediteljice. Ipak rješila sam se toga, ali sam osjećala dužnost da dam maksimalno od sebe i time pokažem poštovanje .

Leon: Savladao sam bosanski jezik. U suštini taj korak sam napravio u Grbavici, ali uvijek moraš raditi i dorađivati takve stvari.

Kako je reagovala publika u Hrvatskoj na vaše uloge u bh. filmu i kakve reakcije očekujete nakon premijere filma?


Zrinka: Publika je reagovala očekivano. S obzirom da sam se u filmu "Konjanik" potpuno razodjenula i takvo nešto prošla s hrvatskim medijima, znala sam šta će ih zanimati i kakvi će naslovi biti. Hrvatski mediji su samo pisali o vrućoj sceni između mene i Leona, ali hrvatskim medijima koji su postali pomalo žuti to je najzanimljivije. Za sada je takva reakcija, ali nadam se da će biti drugačija kada pogledaju film.

Leon: Očekujem pozitivne reakcije jer je film univerzalan. Tema je bazično lokalna, ali ona se diže na univerzalnu veličinu i komunicira sa svakim. S obzirom da je ljubavna priča vjerujem da će dobro proći, jer ljudi vole gledati ljubavne filmove. I bez obzira koliko mi zbog segmenata priče politizirali ovo je isključivo priča o ljubavi.

Filmska industrija u BiH i u Hrvatskoj. Kakva je razlika?

Zrinka: Na ovom setu sam se prvi put osjećala kao glavna glumica. U sva tri svoja velika filma igrala sam glavnu ulogu, ali se nisam tako osjećala. Ovdje sam prvi put imala osjećaj da me ljudi cijene, vole, da im je stalo kako se osjećam, da žele stvoriti dobru atmosferu za što lakši rad, primjećuju kad sam umorna, udovoljavaju mojim željama. Također i zbog smještaja, ali i uvjeta na setu osjećala sam se kao da radim neki svjetski film. Dolazila sam ranije na Sarajevo Film Festival i znala sam da je tu ozbiljan filmski svijet i glamur, dok u Hrvatskoj nema tako važnog festivala.

Leon: Dvije su osnovne razlike. SFF je prerastao u najveći regionalni festival i ima tendenciju da preraste u nešto veće jer se iz godine u godinu popravlja i poboljšava. S druge strane na ovim pordučjima trenutno najbolja organizacija koja postoji, što se filmske industrije tiče, je napravljena u Hrvatskoj. Hrvatski audio-vizuelni fond je do sada jedini fond koji nevjerovatno artikulita svoja pravila i prava. Međutim, treba gledati kako drugi rade i preuzimati sve ono što je kvalitetno i dobro.

Šta očekujete od festivala u Berlinu?

Zrinka: Ništa ne očekujem od festivala zato što kada je krenula priča sa mogućnosti nominacije za Shooting star i to da ćemo ući u takmičarski dio, odlučila sam da ne razmišljam o tome jer sam enzibilna i emotivna i znala sam da će me to razmišljanje koštati zdravlja. Zato sam odlučila da sebe stavim u pozitivnu nulu i ne razmišljam.

Leon: Imam neke dvije linije kojim se bavim. Jedna je kao glumac druga kao producent i čovjek koji priprema i organizira hrvatsku premijeru filma. Posljednjih mjesec i po sam se time bavio i čak nisam stigao kupiti sebi ni odjelo niti avionsku kartu za Berlin. No, festival u Berlinu je moment kad treba proslaviti dobar posao. To je trenutak kada profesionalci iz svih zemalja slave nešto što su napravili. Jer vi nas vidite u odjelima kada je sve završeno, no niko nas ne vidi kada na minus 10 ili minus 15 stojimo vani, trčimo po blatu, istu scenu ponavljamo nekoliko puta. Zato tih pet minuta je pet minuta poštovanja za uloženi trud i energiju.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: