FOTO / Sunčica Šehić, zlatokosa zvijezda dobrih vibracija
Novinarske korake počela si, kako se može vidjeti u tvojoj biografiji, u Sjedinjenim Državama, na školskoj televiziji. Možeš li sebe jednog dana vidjeti kao izvještača iz State Departmenta, Bijele kuće ili specijalnog izvjestitelja CNN-a za Balkan?
Preferiram Al Jazeeru, ali ni CNN nije loš (smijeh). Već u SAD-u sam uvidjela da mnogo toga možeš postići ukoliko to zaista želiš. Smatram da za najbitnije trenutke u mojoj karijeri vrijeme tek dolazi, a istaknut ću i to da u TV novinarstvu najviše cijenim posao reportera.
Radne akcije
Revijalno-zabavni program je odjel u kojem radiš već nekoliko godina. Zašto si se odlučila baš za tu "laganiju" vrstu novinarstva?
Prije svega sam novinar, a moj angažman u revijalnim programskim sadržajima desio se spontano. U suštini, zadovoljna sam zbog činjenice da u poslu koji radim do izražaja dolazi pozitivnost koju njegujem kao osobinu.
Dobre vibracije je prijeratni brand koji je, evo, nastavljen na TV Sarajevo i naziv emisije koju vodiš. Šta je za tebe "dobra vibracija“?
Dobra vibracija je kraljevska večera koju je za djecu s posebnim potrebama organiziralo Udruženje "Proces" povodom Dana državnosti, kao i radne akcije koje planiraju realizirati uskoro.
U emisiji koju radimo kontinuirano tretiramo pozitivne stvari koje se dešavaju oko nas, bez obzira, tačnije uprkos tužnom i turbulentnom vremenu u kojem živimo. Gosti emisije "Dobre vibracije" su uspješni, pozitivni, vrijedni, kreativni i talentirani ljudi.
Kafa i novine
Kako izgleda tvoj uobičajeni radni dan? Je li ispunjen bjesomučnim čitanjem novina, portala, magazina, ili se više koncentriraš na svoju emisiju?
Ukoliko ne radim jutarnji program koji podrazumijeva buđenje u 4:30, svoj radni dan počinjem oko deset sati ispijanjem kafe i čitanjem novina u RTV Domu. U nastavku dnevnih rituala značajno mjesto zauzima posjećivanje vašeg, kao i drugih portala u regiji. S obzirom na dinamiku koju živi TV novinar, dnevni rasporedi nikada nisu jednaki, ali ono što je sigurno je da dobar dio života provodimo na poslu i u aktivnostima u vezi s njim. Ritual koji ne preskačem je čitanje jednog bh. političkog magazina četrvtkom uvečer.
Vidiš li sebe za deset godina u novinarskim vodama?
Živim novinarstvo i sumnjam da bi se jednako dobro osjećala u nekoj drugoj profesiji. S druge strane razmišljam o svim onim stvarima zbog kojih su mudriji i iskusniji rekli da je novinarstvo profesija koju treba ostaviti na vrijeme. Nadam se da će u našoj zemlji za deset godina sedma sila biti cijenjenija i uređenija.
Jesi li se u poslu i u privatnom životu mnogo susretala sa stereotipima o plavušama i kako se uopće postavljaš takvim situacijama? Smiješ li se, recimo, vicevima o plavušama?
Nikada neću promijeniti boju kose, znate kako kažu: jednom plavuša – uvijek plavuša. Nasmijat ću se svakom dobrom vicu, a generalno me više brinu stereotipi o ženama, ma kakvu boju kose one imale.
Kada bi mogla birati među povijesnim ličnostima, na večeru bi izašla sa...
Ukoliko bih tokom poslovne večere mogla intervjuirati povijesne ličnosti odabrala bih trojac sa Jalte: Čerčila, Staljina i Roosvelta, a od danas živih bih voljela intervjuirati Fidela Castra, Hugu Chaveza i Kim Jong Ila.
Intuicija, improvizacija i srce
Knjiga/film koje možeš čitati/gledati više puta?
Posljednja knjiga koju sam pročitala dva puta je "Doktor Eso" Vehida Gunića i toplo je preporučujem. Kumove, ET-a, Sjaj u travi i generalno klasike i stare domaće filmove mogu gledati svaku večer.
Da li se u životu, kako profesionalnom, tako i privatnom, više povodiš za intuicijom i improvizacijom, ili te više vodi racio i planiranje?
Definitivno intuicijom, improvizacijom i dodala bih srcem.
Zamisli da si muzički instrument... Jesi li truba, violina ili nešto treće?
Harfa, oduvijek sam je željela znati svirati.
