Film/TV
0

Michael Douglas - s razlogom se smiješi

Klix.ba
Oscarovac Michael Douglas ima razloga da se smiješi u posljednje vrijeme: Nova beba, supruga mu je dobila Oscara, i kao šlag na tortu, ima priliku glumiti sa svojim legendarnim ocem u novoj komediji/drami <em>It Runs in the Family</em>. Intervju sa američkim novinarom Paulom Fischerom prenosimo u cijelosti.


P: Da li žalite što vam je tako dugo trebalo da vi i vaš otac radite zajedno?

DOUGLAS: Ne baš, jer onda nebi dobio moždani udar, i mislim da mu je udar bio - sigurno ga je promjenio na bolje. Nema sumnje u to.

P: Kako to?

DOUGLAS: Postao je bolji i ležerniji Kirk Douglas. Ima sjajan smisao za humor, i znate, poprilično se produhovio, i ne mislim da bi takav bio prije. I također, mislim da ostavlja velik dojam na puno ljudi i mislim da je pozitivno vidjeti ga da glumi nakon udara - tako stat na scenu i raditi što je cijelog života radio.

P: Da li sugerirate da ste vas dvojica imali zanimljiv odnos prije ovog filma? Kako bi definirali vaš odnos sa vašim ocem u ovoj priči?

DOUGLAS: Ne, stvarno, bili smo bliski i slagali smo se godinama. Vjerujem da se o staroj svađi oko Kukavičjeg Gnijezda uvijek pričalo, ali se to uvijek unutar familije dešava. Svi su se bavili svojim poslom, znate. Na neki način sam odrastao - nisam odrastao u Hollywoodu. Bilo je to otprilike 5-6 godina prije nego što su se moja majka i otac razveli, kada mi je bilo 4-5 godina. U svom odraslom životu, živio sam na istočnoj obali, i viđali bi se. Uvijek bi se fino slagali. Stvarno nemamo velikih razloga za neslaganje. P: Kako komunicirate?

DOUGLAS: Telefonom, obično...

P: Unutar familije..?

DOUGLAS: Da, mislim zavisi o kojim članovima familije govorite. Znate, za familije - volite se i mrzite istodobno. Mislim, držite se zajedno. Fenomenalna je to stvar. Drži vas krv, koja također stvara osjećaj krivice, i ponekad to ne znači da morate voljeti svoje članove obitelji, samo zato što to jeste tako povezani, ali se nadaš da hoćeš i da možeš. Što pokušavam reći jest, što se tiče kako komuniciramo, zavisi o kojim članovima familije pričaš. Ako sam dugo sa njima - poprilično je dobro. U kontaktu smo jednom sedmično najmanje, obično se stalno čujemo, nazovemo se, moja majka, moj otac, moj sin, znate - moj brat...

P: Jeli Catherine promjenila način na koji komunicirate sa članovima svoje familije?

DOUGLAS: Pa ne - otkad je Catherine ušla u te krugove, možda se više čujem sa svojim ocem, koji voli nazvati i pozdraviti se, i reći: "Ja sam dobro, ti si dobro - daj mi da pričam sa snahom".

P: Kakav je osjećaj biti oskarovski par sada?

DOUGLAS: Poprilično cool. Veoma sam ponosan na nju. To je nešto što nikad ne bi očekivao. Znam da je naporno radila. Bio sam gore u Torontu cijelo vrijeme dok su snimali taj film. I zato što nije nikad mislila da bi mogla ponovo pjevati i plesati - i ti to sve promatraš - na kraju dobije Oscara. Zaslužila je to, i veoma poštujem, jer znate, gluma je zanat. Znate, pjevanje i plesanje, to ne možete folirati.

P: Da li je ova nova beba promjenila vašu cijelu perspektivu na vaš rad i generalno vaš život?

DOUGLAS: Pa kao prvo, sada želim raditi film koji će moja djeca mogli vidjeti prije nego što napune 13 godina. Catherine je upravo završila sa radom na jednom crtanom filmu o Sinbadu u kojem posuđuje svoj glas. Tako da - što se tiče posla, želimo napraviti film ove jeseni koji se zove Monkey Face, a režirat će ga Steven Frears, i veliki razlog što ćemo tada raditi film je taj što će sa ovom novom bebom, dati nam priliku da svi budemo zajedno prije nego što opet krene sa napornim radom nakon što nije bila u centru pažnje tako dugo vremena zbog rađanja djece.

P: Da li ponovo uživate u mjenjanju pelena?

DOUGLAS: Da, dobar sam u tome. Dobar sam sa djecom. Tako da sam poprilično uzbuđen zbog toga. U usporedbi sa vremenom prije 25 godina, kada je Cameron bio dijete, kada ste na vrhuncu svoje karijere kao producent, još uvijek se želite probiti kao glumac, i ne uspijete sve do 1986, kada su izašli Wall Street i Fatal Attraction, kada se napokon probijete. Tada sam bio poprilično kao moj otac, zaokupljen više sa svojom karijerom dok mi je porodica bila na drugom mjestu, i sada kada osjećate da se uspjeli u onome što ste htjeli, mnogo više možete uživati u svojoj familiji.

P: Šta radite za zabavu?

DOUGLAS: Ja sam golfer, znate, igram puno golfa. I ovisan sam o sportu, gledam stalno sportske emisije na TVu, svaki događaj pratim. Volim skijati, igrati karte...

P: Šta vas nasmijava?

DOUGLAS: Moja familija kao prvo. Razne stvari me nasmijavaju. Ovaj moj novi film me nasmijava.

P: Kakav je taj film?

DOUGLAS: Stvarno dobar. Bila je to dobra prilika za mene da uradim komediju, i jako sam se zabavljao. Humor je bitan dio mog života. Catherine ima sjajan smisao za humor, i smiješno je, a i zapanjujuće vidjeti Dillona, dijete od 28 mjeseci, sa takvim smislom za humor. Jednostavno vas zapanji. Gdje je to naučio?

P: Pitam se, u ovom trenutku vašeg života, da li možete pogledati svog oca i možda vidjeti neke stvari u koje vjerujete da dijelite sa njim? Ne samo fizički, nego i psihički?

DOUGLAS: Ne, mislim, vidim - šta je tako lijepo kod moje majke koja sada ne dobiva previše priznanja je to da ja vidim sebe kao jednak spoj moje majke i mog oca, znate. Svi ti ljudi poznaju tatu, ali ja mislim da sam naslijedio nešto njegove istrajnosti, izdržljivosti, njegove snage. Naslijedio sam njegovu sposobnost osuđivanja - ako je potrebno. Mislim da se obojica ipak slažemo da je korištenje ljutnje pogrešan izvor energije. Ljutnja te ponekad drži.

P: Šta vas čini ljutim?

DOUGLAS: Pa, mislim da je to nekad tako bilo. Obojica smo to shvatili. Sa svim tim uspjehom kojeg sam imao, moraš se sjetiti, čak i u vremenu filmova 'Cuckoo's Nest', 'China Syndrome', 'Romancing the Stone', svi su oni bili odbijeni, više puta. I šta radiš jest, ako želiš biti glumac, moraš se naviknuti na odbijanje. Zna to biti jako zamarajuće, ali nadam se kako postaješ stariji i mudriji, i uspješniji, da ne moraš toliko o tome brinuti.

P: Kada ste uradili Fatal Attraction, i Basic Instinct, i tako dalje, cijela gomila imitatora se izrodila. Kako reagirate na taj fenomen?

DOUGLAS: To je kompliment, stvarno. Mislim, ljudi to zovu mojom 'sex triologijom', i sve to. To su dobri filmovi, i dobro su bili urađeni. Mnogo ljudi će to pokušati. Seks za veliki ekran nije lako uraditi, jer je to jedna od onih zona gdje će te svi osuđivati. Svi znaju o tome, i sada osuđuju što sam ja ponosan na te filmove, i pretpostavljam da je imitacija najveći oblik laskanja.

P: Da li je Cameron nasljedio od vas nešto čega ste svjesni kao što ste očigledno vi naslijedili od svog oca?

DOUGLAS: Ne znam još. Jednostavno ne znam. On je talentirani DJ, i pojma nemam odakle je to došlo, mislim, ja volim muziku, ali nigdje u našoj familiji nije bilo talentiranih muzičara, a on je veoma dobar u tome. Mislim da još uvijek definira svoju ličnost. Kad god si sin ili kćer poznatih roditelja treba ti duže vremena za to, meni je sigurno trebalo duže vremena da shvatim ko sam i mislim da je on na dobrom putu, ali ne mislim da je već shvatio, nemam jasnu sliku o tome.

P: Da li vam je lako nosit se sa tim da ste slavna osoba?

DOUGLAS: Pa uspjeh je bio rezultat napornog rada i ne uzimam to olako. Radio sam znate, jako jako teško za ovo što sam uspio. Mislim da mi je lako bilo to što sam druga generacija slavne porodice. Rasti uz Franka Sinatru, Tony Curtisa, Burta Lancastera, Janet Leigh i sve te ljude koji su bili kod kuće kada sam bio mali ili u posjeti, pomaže da shvatite da i showbiz ljudi imaju stvarnih problema, sa nesigurnošću i sličnim stvarima. Ali rekavši to, ne mislim da smo Catherine i ja spremni za ono što se desi kada su dvoje ljudi zajedno i svu tu pažnju koja dolazi uz to, i na televiziji i u printanim medijima. P: Vi i Catherine ste nedavno podigli ovu tužbu? Mora da je bilo bolno proći kroz sve to?

DOUGLAS: Da, nije bilo baš zabavno svjedočiti na sudu, ali smo imali odlučno mišljenje o našoj privatnosti koju trebamo imati, i također smo bili slučaj koji bi mogao promjeniti neke britanske zakone o privatnosti.

P: Kada beba treba da dođe?

DOUGLAS: 25. aprila (intervju je rađen prije sretnog događaja, Catherine je već rodila djevojčicu Carys op.a)

P: Je li Catherine ovdje?

DOUGLAS: Ne, u New Yorku je.

P: Da li mislite da ste izašli iz sjenke svog oca, ili mislite da ste još uvijek u njegovoj sjeni što se tiče show biznisa?

DOUGLAS: Ne, mislim da je vjerovatno trenutak kada sam dobio Oscara za Wall Street bio kada sam istinski pomislio "Wow, dobio sam nominaciju za vlastitu glumu", i onda sam ga i dobio, to je bio trenutak kada sam pomislio da sam izašao iz sjene.

P: Koji vam je najdraži film vašeg oca u kojem uživate?

DOUGLAS: Da, volim Lonely are the Brave, koji je napisao Dalton Trumbo, za kojeg znate da je bio na crnoj listi, napisao je i Spartaka, ali ga je moj otac ipak želio zaposliti, to je bio western sa malo drugačijom ulogu za tatu. Zapravo je glumio veoma blagog lika što je poprilično netipično za njega bilo, također volim i Lust for Life, sjećam se da sam skroz zaboravio da je to bio moj otac i skroz me obuzeo samo njegov lik.

P: Šta vas je najviše iznenadilo u radu sa vašim ocem na ovom filmu?

DOUGLAS: Radio je tako bez muke, znate davno bi imao ponekad naviku kada bi bio nervozan, i naljutio bi se, i sada svega toga više nema, postao je tako ljubazna, podržavajuća osoba i odradio je tako sjajan posao sa svojom ulogom, mislio sam da je stvarno do maksimuma odglumio, svaki trenutak je učinio bitnim, i mislim da me je to podsjetilo kakvu disciplinu ima i kako je to starinski način glume, u usporedbi sa sadašnjim mladim glumcima, sa radom koji bi svakodnevno radio. Radio bi, pregledao scenarij, i dijelove koje bi mogao popraviti, pokušao bi.

P: Da li je bilo loših iskustava zbog dobivanja Oscara?

DOUGLAS: Za mene?

P: Da.

DOUGLAS: Ne mogu se nijednog sjetiti. Stvarno. Ne, to je jedna veoma elitna grupa. Mislim jedan od svarnih užitaka koje sam imao sa Catherine uz sve to što se desilo na oskarovsku večer je bila ona stvar kad su izveli sve prijašnje dobitnike Oscara, bilo nas je otprilike 60 i ja tamo sjedim zajedno sa svojim ocem, i on je gledao uokolo, i pitao sam ga jel' nešto nije uredu, on je rekao da je najstariji koji je tu sjedio. Ja sam mu rekao: "Tata, Ms. Louise Reiner, ona ima 93 godine. I Carl je ovdje, njemu je 91". Pitao me je "Znaš li kako možeš shvatit da si star?", odgovorio sam mu sa "Ne", na šta je on rekao: "Dobivaš komplimente za svoje cipele od aligatorske kože, a zapravo hodaš bosonog". I onda je Catherine izašla, i slikali su nas sve, i pomislio sam kako će Catherine izgledati cool na toj slici, kako stoji sa svojim Oscarom ispred 60 Oscarovaca, biće to sjajna fotografija, još je nisam vidio.

P: Tako je lijepa, da li ste ikad vidjeli njenu manje ljepšu stranu, ili je ona tako stalno lijepa?

DOUGLAS: Ne, mislim da činjenica da je ona skroz nesvjesna svoje ljepote, čini je još ljepsšom. Znate ona se samo obuče onako kada se baš treba napucati, ali obično ne obraća pažnju kako se oblači, i mislim da je to kvalitet koji je još više uljepšava.

P: Vaši roditelji vas nisu ni ohrabrivali ni pokušali obeshrabriti u praćenju njihovih stopa što se tiče karijere, ali šta je sa vašom djecom, koji će te savjet njima dati ako budu željeli ići vašim stopama?

DOUGLAS: Pa Cameron je već krenuo. Znate, vidjećemo. Mislim da jedini savjet koji im stvarno želim dati jest da moraju paziti da stvarno vole glumiti, jer ako je jedini razlog zbog kojeg to radiš da budeš zvijezda, onda ćeš se stvarno razočarati, stvarno. Ako je to s razlogom da je to u tvojoj krvi, i to moraš uraditi, i ako ćeš biti zadovoljan radom na pozorištu u New Yorku, uradi to svakako. Ali ako je jedini razlog tome da budeš filmska zvijezda, onda neće biti lako.