Ernesto Guevara dobio je odgovarajući tretman i u Hollywoodu. Dva filma, u kojima ovog Argentinca glumi oskarovac Benicio del Toro, režirao je Steven Soderbergh, poznat po hitovima "Traffic", "Ocean's Eleven", "Ocean's Twelve" i "Ocean's Thirteen".
Pa iako Soderberghovi filmovi imaju očekivan scenario u kojem je Che okarakterisan kao heroj, postoji i druga strana ove priče.
Ono što većina obožavalaca Che Guevare ne zna je da je on bio brutalni vojni zapovjednik koji je pucao u nenaoružane neprijatelje, pa čak i u svoje vojnike. Nakon što je 1959. pomogao Fidelu Castru da s vlasti svrgne kubanskog diktatora, generala Batistu, preuzeo je ulogu jednog od glavnih izvršilaca revolucionarnih poduhvata. Prema različitim izvještajima, bio je odgovoran za smrt od 180 do više hiljada zatvorenika. Pa iako se ne znaju tačne brojke, njegovo učešće u ovim ubistvima je neosporno.
I sam je izjavljivao kako ne vidi potrebu za pravednim suđenjem onima koji su bili protiv kubanske revolucije pod vlašću Castra.
"Ovo je revolucija. Revolucija mora biti hladna mašina za ubijanje motivisana čistom mržnjom", pisao je Guevara, kojem su kubanski prijatelji dali nadimak Che, što na jeziku južnoameričkih Indijanaca znači "Hej ti!".
Godine 1964. na pitanje o kubanskim divizijama, izjavio je: "Egzekucije? Naravno da ih izvršavamo i nastavit ćemo s tim dok god je potrebno. Ovo je rat do smrti protiv protivnika revolucije."
Pet mjeseci Guevara je bio glavešina u zatvoru La Cabana. Bio je zadužen za dovođenje izdajnika i ratnih kriminalaca "pred lice pravde". Uglavnom je bio i sudija i porota i izvršilac kazne. Masovno su ubijani oni koji su vršili torture nad oko 20.000 Kubanaca u toku Batistine vladavine.
Jedan od usmrćenih bio je u 14-godišnji dječak, ali i svi oni koji su imali drugačije revolucionarne ideje od njega samog. Argentinac je kubansko državljanstvo dobio zahvaljujući ključnoj ulozi koju je imao u svrgavanju Batiste, a u politici je slijedio ruskog komunističkog diktatora Jozefa Staljina.
Odredio je smrtnu kaznu za doušnike, buntovnike i dezertere.
"Zbog nedostatka discipline među omladinom, bilo je neophodno uvesti rigidnu disciplinu, organizaciju i zapovjedi", stoji u zapisima Che Guevare koji je jednom, nakon što je presudio neposlušniku, izjavio: "Okončao sam problem pucavši u njega pištoljem kalibra .32 u desnu stranu mozga."
Planirao je usmrtiti i grupu boraca koji su pokrenuli štrajk glađu nezadovoljni prehranom, međutim, tada ga je Castro spriječio. Ipak u filmovima on je predstavljen otprilike kao Isus Krist, kao strpljivi i moralni borac protiv nepravde. Zapravo, historija pokazuje da je Guevara doveo svijet na rub nuklearnog rata. Nagovarao je Sovjetski Savez da nuklearna postrojenja postave na teritoriji Kube kako bi spriječili Sjedinjene Američke Države da izvrše invaziju na Karibe. Uslijedio je period u kojem su sovjetski lider Nikita Khrushchev i američki predsjednik John F. Kennedy ipak postigli dogovor i projektili su uklonjeni. Ovo je razljutilo Chea koji je i tada pokazao svoju okrutnu prirodu rekavši: "Da projektili nisu uklonjeni, ispalili bismo ih u srce SAD-a, uključujući i New York City. Pobjeda socijalizma je vrijedna miliona žrtava."
Također je tvrdio da bi se Kubanci osjećali "sretnim i ispunjenim" da su izgubili živote u ovom konfliktu. SAD je smatrao "najvećim neprijateljem čovječanstva" i isticao je da, kad su oni u pitanju, "nema druge opcije do istrebljenja". Upravo zbog toga pravo je čudo da je ijedan američki studio pristao na snimanje filma u kojem je Che predstavljen kao heroj. Ipak, to se dogodilo vjerovatno zato što je Guevara u potpunosti bio posvećen onome u što je vjerovao, a to je, priznat ćete, rijetkost.
Rođen u argentinskoj građanskoj porodici 1928. godine, studirao je za doktora. Mogao je uživati u ugodnom životu, ali je 1951. pauzirao studij da bi motociklom putovao po Južnoj Americi. Nagledao se i siromašnih i paćenika, što je u njemu pobudilo mržnju prema kapitalizmu. Nakon što je završio studij, 1953. je otputovao sjevernije gdje je prvo došao u kontakt sa Raulom Castrom, bratom Fidela Castra. Pridružio se njihovoj grupi revolucionara koja je bila u egzilu, prvo kao doktor, a potom i kao vojnik. Stekao je reputaciju neustrašivog borca, iako je patio od astme, a ostao je zapamćen i kao odličan vojni taktičar.
Ipak, 1967. vještine gerilca su ga iznevjerile. Uhapšen je i pogubljen u Boliviji gdje je s nekoliko saboraca pokušao podići gerilski ustanak. Iz poluatomatske puške ubio ga je dobrovoljac Mario Teran. Tada je imao 39 godina. Zakopan je u neoznačenom grobu zajedno sa drugim poginulim gerilcima. Ipak, 1997. otkrivena je lokacija njegovog groba pa su njegovi posmrtni ostaci prebačeni na Kubu.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
Pregovara se o uspostavi novih linija na Aerodromu Sarajevo, fokus je na ovim gradovima
