{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Marijana Elez: Zaljubljena sam i srećna!

S
9.5.2011. u 21:10
0
0
Marijana Elez: Zaljubljena sam i srećna!
0
Marijana Elez je lijepa i šarmantna voditeljica Alternativne televizije. Novinarstvom se bavi svega dvije godine, ali već je jako uspješna u svom poslu. Životni put ju je iz Sarajeva odveo u Banju Luku. Skromno kaže da je tek na početku karijere i da velike lekcije tek slijede. Trenutno je zaljubljena i jako sretna.
Kako i zbog čega si se odlučila za novinarstvo?

Iskreno, sasvim slučajno. Da nisam slušala svoje snove danas bih bila neki menadžer! Samo dva dana prije završetka roka za predaju dokumenata na fakultetima sanjala sam kako upisujem novinarstvo. Ustala sam i pitala mamu: 'Šta misliš da ja upišem novinarstvo?' Ni ona, kao ni tata, nisu mi ništa rekli, jer su od početka smatrali da odluka o tome šta ću upisati treba da bude samo moja. Zaista je tako i bilo. Dvoumila sam se između Sarajeva i Banjaluke i odlučila sam da to bude Banjaluka. Svoja dokumenta poslala sam samo na Filozofski fakultet. Alternative, u slučaju da ne položim prijemni ispit, nisam imala. Na sreću, primljena sam na željeni odsjek.

Odrasla si na Sokocu, ali već nekoliko godina živiš u Banjoj Luci. Je li bilo teško početi samostalni život daleko od porodice?

U Banjaluku sam došla sa 19 godina i tada nisam razmišljala puno o nekoj dalekoj budućnosti. Dugo sam imala osjećaj da sam ja tu privremeno i da se trebam uskoro vratiti kući. Bilo mi je važno samo da završim fakultet i opravdam povjerenje roditelja, jer su me školovali. Sve je nekako išlo svojim tokom i nije bilo problema. Deset dana nakon odbrane svog diplomskog rada počela sam da radim. Međutim, tek sada, nakon šest i po godina, kada pomislim na činjenicu da sam jako mlada i sama sa koferom u ruci dosla u grad na Vrbasu, uspjela da završim fakultet, zaposlim se, radim i živim od svoje plate, obuzme me neki čudan osjećaj. Zapitam se kako sam uspjela?!

Imaš tri sestre. Kako je bilo odrastati u takvom okruženju? Čega se najčešće sjetiš iz djetinjstva i jeste li i danas bliske?

Moje sestre predstavljaju najljepši dio mog života. Dvije sestre su mlađe od mene tri i pet godina, a najmlađa sestra ima šest i po godina. Rođena je kada sam ja krenula na fakultet. Bilo je jako lijepo odrastati u njihovom okruženju. Uvijek je u kući prisutan smijeh, gužva.... Pošto danas živimo odvojeno, one su u Beogradu, Milica je sa roditeljima na Sokocu. Najčešće se sjetim perioda kada smo živjele zajedno. Česta su mi sjećanja kada se rodila Milica, ali i naši rastanci. I danas smo jako bliske i ubjeđena sam da se to nikada neće ni promijeniti. One su ustvari moji najbolji i najiskreniji prijatelji.

Tvrdiš da jako voliš i Sarajevo i Banju Luku. Šta je to što te privlači u jednom, a šta u drugom gradu?

Da. To je tačno. Sarajevo je grad gdje sam rođena, grad gdje i danas odlazim u kupovinu, u šetnju ili na ćevape i to uvijek sa porodicom. Sarajevo je grad mog djetinjstva. A Banjaluka je grad gdje sam započela samostalni život, gdje sam sazrela i upoznala drugu stranu sebe.

Vodiš jutarnji program na ATV-u i mnogi gledatelji se bude uz tebe. Predstavlja li ti problem rano ustajanje i imaš li neki ritual prije ulaska u studio?

Nije mi problem rano ustati, iako sam mislila da će mi rano ustajanje najteže pasti. Vođjenje jutarnjeg programa moj je posao kao i svaki drugi. Kao što bilo ko, ko je zaposlen ima obavezu ustati rano, tako i ja. Ritual nemam, osim što svako jutro kada trebam u studio, ustajem u isto vrijeme. Važna mi je samo prva jutarnja kafa, koju pijem sama i u tišini. Uskoro naše gledaoce očekuje potpuno novi koncept jutarnjeg programa i to me posebno raduje, tako da to jutro jedva čekam!

Završila si žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci. Prvi posao prije dvije godine dobila si na ATV-u i u kratkom vremenu došla si do pozicije urednice magazinskog programa. Vodiš Jutarnji program i emisiju Vizita. Koliko tvoj privatni život trpi zbog napredovanja u karijeri i jesi li se morala odricati nekih stvari da bi došla do željenog uspjeha?

Da sam se odrekla nekih stvari zbog svog uspjeha - nisam. Bar ne do sada. Dvije godine pojedincu mogu biti dug period, dok nekome ne, sve zavisi koliko je osoba spremna iskoristiti vrijeme i prostor koji mu je neko dao. Ja sam lično malo u ovom poslu i još uvijek učim. Mene tek očekuje dosta lekcija koje ću morati da savladam. S druge strane, postoji nešto što ima svoju vrijednost, a to je definitivno ukazano povjerenje. Trudim se da u svom poslu opravdam povjerenje koje neko ima u mene i da sve funkcioniše dobro. Znaju naići teški i naporni dani, to stoji. Međutim, ljubav prema novinarstvu nešto je što će me još dugo održati u mom poslu i zbog čega mi niko neće slomiti želju i volju za radom. Desi se nekada da i privatni život trpi zbog posla, naravno. Ako se privatni i poslovni život dobro organizuju, sve se može stići. Vodim se tim da, ako neću sada raditi i graditi sebi put, kada ću?!

Jesi li zaljubljena i šta za tebe predstavlja ljubav?

Jesam. I srećna sam. Prijatelji mi znaju reći da sam osoba koja je uvijek zaljubljena! Za mene ljubav predstavlja prijateljstvo, povjerenje i poštovanje. Nekada imam osjećaj da prave i istinske životne vrijednosti kod većine gube smisao!

Kako se opuštaš nakon napornog radnog dana?

Zavisi kako je protekao radni dan. Ako sam puno umorna, odlazim najčešće u stan, sjedim, pijem kafu, gledam TV i slično. Nekada odlazim u šoping ili na kafu sa prijateljicama. Bitno mi je samo da nije gužva i da mogu psihički da se odmorim, ali samo sa ljudima koji su meni dragi.

Voliš li večernje izlaske i kakav je noćni život u Banjoj Luci?

Volim, naravno. Banjaluka je, kao i svaki veći grad, u prednosti u odnosu na manje gradove, jer ima dosta lijepih mjesta gdje se može izaći i ima šta da ponudi mladim ljudima. Mislim da je noćni život u ovom gradu itekako dobar. Ja u posljednje vrijeme navjiše volim mjesta gdje mogu sjesti sa društvom, bez glasne muzike i gužve, kako bi na miru razgovarali i zezali se. Možda to dođe sa godinama...

Gdje sebe vidiš za 10 godina?

Vjerujte da nikada nisam razmisljala o tome. Inače sam osoba koja ništa ne planira i ide korak po korak. Nadam se da ću za 10 godina i dalje da se bavim novinarstvom, ali da ću do tada još mnogo toga naučiti i biti bolja u svom poslu. Nadam se i da ću za 10 godina imati muža i mnogo djece...

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: