Od politike se ne živi
0

Igor Požgaj: Svi moji sagovornici su prvi među jednakima

Razgovarao: Davorin Tomić
Požgaj: Politike ima previše
Požgaj: Politike ima previše
Mladi, ali već nadaleko prepoznatljiv i afirmisan novinar, Igor Požgaj iz Banje Luke, koji je zaposlen na Radio-televiziji Republike Srpske, u razgovoru za Sarajevo-x.com govori o svojoj emisiji "Heroji i fenomeni", politici, privatnom životu i njegovom viđenju medijske scene u BiH.

Emisija koja vas je proslavila je "Heroji i fenomeni" i ona je jedna od gledanijih na programu RTRS-a. Šta je razlog tome?

Smatram da smo povjerenje gledalaca stekli iskrenim i profesionalnim pristupom poslu. Priče koje emitujemo su životne i gledaoci se mogu prepoznati u njima. U moru “negativnih” informacija koje se plasiraju u medijima mi pružamo uvid u puno realniju sliku naše zamlje, a to je da su ljudi dobri i da žele da pomognu jedni drugima.

Koliko dugo ste na ovom projektu i kako dolazite do sagovornika?

U januaru je počela šesta sezona emisije, a sjećam se da su mnoge kolege bile skeptične na samom početku, sumnjajući da ću uspjeti “izgurati” i prvu sezonu. Ja sam duboko uvjeren da ovdje žive dobri ljudi i to se pokazalo tačnim. Do sada je urađeno više od 150 emisija i emitovano preko 250 reportaža. Kada me ljudi pitaju kako pronalazim priče, odgovor je poprilično jednostavan. Može zvučati neozbiljno, ali ukoliko neko u većem društvu, gdje se sjedi i pije, svojom pričom ili dogodovštinom drži pažnju prisutnima, niko ga ne prekida, smatram da je to priča koja će biti interesantna i gledaocima.

Koji vam je "heroj" ili "fenomen" ostao u sjećanju kao najzanimljiviji u emisiji?

Stvarno je teško izdvojiti pojedinca, jer ljudske vrline, koje su predmet emisije, je teško licitirati. Ja često znam reći da su sagovornici u emisiji ustvari svi prvi među jednakima.

Ne bavite se političkim temama. Da li je to vaš izbor ili igra sudbine?

Mislim da je politika preplavila medije u BiH, a od politike u ovoj zemlji živi neznatan broj stanovnika. U medijima su često stvari postavljene tako da servisiraju potrebe tih uskih krugova ljudi koji od politike lijepo žive. Umjesto stvarnim problemima građana, mediji se nerijetko bave utvrđivanjem svojih pozicija u strankama kojima su naklonjeni.

Koliko je danas teško imati gledanu emisiju, a da ona nije direktno povezana sa politikom?

Mislim da je to trenutno najlakši posao. Pa mi i imamo samo političke emisije. Bilo o čemu da se govori u javnosti, počne i završi sa politikom. Poskupljenje hljeba na kraju završi kao pitanje nacionalnog interesa jedne, druge ili treće strane. Mislim da se narod umorio od toga. Sa ekipom mladih i dnevnom politikom neopterećenih novinara, pokrenuo sam novi projekt, emisiju "Odgovor No1" u kojoj govorimo o konkretnim problemima građana. Rejtinzi gledanosti su odlični.

Ko je Igor Požgaj privatno? Imate li hobi i šta vas čini sretnim?

Vrijeme provedeno sa porodicom i u prirodi me čini sretnim i ispunjenim. Volim pecanje, ali i sve što je u vezi sa prirodom. Pošto sam rođeni Banjalučanin, pretpostavljam da je normalno što svim srcem navijam za Borac. Volim da popijem pivo, a tada konzumiram isključivo Nektar (smijeh).

Koliko godina ste u novinarstvu i da li se kajete zbog izbora profesije?

Početkom 2000. godine, to jeste prije 12 godina, počeo sam raditi u informativnom programu banjalučke televizije ATV. Imao sam sreću da za urednika imam velikog profesionalca Dragana Galića, od kojeg sam učio osnovne postulate novinarskog posla. Svojim pristupom mentorskom radu bukvalno me hronično zarazio ovom profesijom. Volim raditi to što radim i sebe ne vidim u drugom poslu.

Kakvi su planovi za budućnost, ima li kakvih ideja koje tek treba realizovati?

Planova i ideja imam, ali uz dva projekta, odnosno dvije sedmične emisije, nemam vremena da se upuštam u nove izazove. U svakom slučaju, svoju budućnost vidim u medijima.

Kako gledate na medije u BiH i regionu? Koliko su nezavisni, objektivni i profesionalni?

Uh... Činjenica je da su u BiH mediji često najmanje u službi javnosti. Novinari pate od teške bolesti koja se zove autocenzura. Generalno, mislim da je problem i u urednicima koji svoja radna mjesta često koriste za samopromociju i lične interese. To odgovara ljudima koji imaju novac i moć, a to su političari.