Film/TV
0

"Drugarica Kim ide letjeti": Sjevernokorejski film za ostatak svijeta

Klix.ba
Lagani, osvježavajući i zabavan film o ženskoj moći, "Drugarica Kim ide letjeti" je priča o djevojci iz radničke klase koja dolazi na pozornice u metropoli. Ništa u toj priči ne bi bilo neobično, da film nije snimljen u najzatvorenijoj državi svijeta, Sjevernoj Koreji.

U filmu lijepa rudarka pokušava da se izbori da postane umjetnica na trapezu u cirkusu. Ostvarenje dugo 81 minutu snimljeno je u Sjevernoj Koreji, zemlji poznatijoj po izgladnjivanju naroda nego po snimanju simpatičnih tinejdžerskih filmova.

Han Jong-sim, koja glumi Kim, je poznata umjetnica na trapezu koja je glumu učila specijalno za ovaj film. Sada je postala prava zvijezda u svojoj domovini, na ulici joj svakodnevno traže autograme, a Državni cirkus u Pyongyangu je pun zahtjeva djece koja žele da se priključe.

Film je premijerno prikazan u sjevernokorejskoj prijestolnici, zatim je izabran i za Toronto film festival, a sada i za britanski Edinburgh film festival. Također je i prvi sjevernokorejski film prikazan u Južnoj Koreji od 2003. godine.

Film su režirali Britanac Nick Bonner, Belgijanka Anja Daelemans i sjevernokorejski reditelj Kim Gwang-hun, koji oštro negiraju svaku pomisao da je njihov film propaganda Pyongyanga.

"Ukoliko ste vidjeli sjevernokorejske propagandne filmove, onda shvatate da je ovaj film udaljen od toga koliko god je to bilo moguće. Oni koji misle da znaju nešto o Sjevernoj Koreji, pa... Šta zapravi znaju? Šta iko zna o Sjevernoj Koreji? To je veliki problem", rekao je Bonner.

Trio reditelja snimio je film koji na zapadu nije ništa novo, ali je za Sjevernu Koreju revolucionaran zbog svog feminističkog individualizma. Mlada žena se bori da ostvari svoj cilj, za sebe, a ne za veću slavu svoje zemlje i bez mističnog dobročinstva "Velikih vođa". Kako Bonner navodi, film je oduševio sjevernokorejsku publiku. "Za njih je to prvi film koji nije propaganda", kaže Bonner.

Polovinu budžeta filma finansirali su lično Bonner i Daelemans, dok je drugu polovinu platila Sjeverna Koreja, trebalo je šest godina borbe da bi se film konačno snimio. Nakon snimanja, materijal je iznesen iz države kako bi se montirao, a tako je izbjegnuta i kontrola. Sjevernokorejski zvaničnici su film pogledali tek na Pyongyang film festivalu.

"Ljudi bi ovaj film trebali gledati sa sjevernokorejskom publikom, jer su oni u roku od 15 sekundi u zemlji snova. Oni znaju da to nije stvarnost i kažu 'Ovo je toliko osvježavajuće. Za nas je poput prozora'. Poruka filma je 'Ko god da ste i gdje god da ste, sve je moguće'. Film nije snimljen da bi bio provokativan. Mi vjerujemo u žensku moć i pojedince. To je poruka. Slijedite svoje snove", rekao je Bonner.