Na međunarnodnom filmskom festivalu u Torontu prošle jeseni, zvijezde i ostali ljudi iza Telefonske govornice su razgovarali sa novinarima o svom radu na filmu. Zvijezda filma Colin Farrell je razgovarao o svom radu sa režiserom Joelom Schumacherom, radu sa ostatkom ekipe Govornice, i o svom radu sa zvijezdama kao što su Al Pacino i Tom Cruise. Film je nažalost bio odgođen par mjeseci zbog prošlogodišnjih snajperskih napada u okolici Washingtona, te tek ovih dana napokon doživljava svoju premijeru. Intervju sa američkim novinarom Steve Headom prenosimo u cijelosti.
P: Ovo je sjajna izvedba, ali stvar je u tome - nije da tražimo da nam otkriješ ikakve tajne, Colin, ali za 10 dana uraditi ono što si ti uradio, jesi li ikako išao kući po noći i, mislim, ne mogu zamisliti ni šta si radio kada si bio kući. Vjerovatno je bolje da ne znamo, ali ...
FARRELL: Čini se da ljudi misle da ja samo pričam radi pričanja, zato što je dobro ili nešto, popiti kriglu pive. Ali, da budem iskren, pretjerao sam ponekad. Nisam se kontrolisao. Popio bi brdo pića, jer bi se morao opustiti, a glava mi je bila stvarno... moja jebena glava je bila toliko sjebana da mi je mozak skoro počeo curiti iz ušiju na kraju svakog dana. Ponekad bi mi došlo da zaplačem kada bi završio dnevnu kvotu, ali to zvuči tako glupo kad kažeš, znaš? Ali bio je to poprilično naporan rad. Na kraju svakog dana, završiš oko 17 ili 18 sati, i nije da sam radio u rudniku za 50 centi po satu - ali je bio najnaporniji posao koji sam ikad radio, sigurno. Samo biti u toj govornici. Uvijek si u centru pozornosti. U cijelom filmu ne postoji ni jedan tren da se opustiš, osim prvih par minuta gdje se u žurbi kreće ulicom. Bilo je sjajno. Sjajno. Dovraga, lijepo je živjeti.
P: Sa višestrukim kamerama koje su snimale - Forest Whitaker je opisao film kao zapravo jednu dugu scenu. Jesi li dobivao dojam da je to bila više kao pozorišna izvedba?
FARRELL: Da, sigurno, apsolutno. Također smo radili probe dvije sedmice. Forest i Radha i svi, sjedili smo oko stola dvije sedmice i čitali kroz scenarij, pričali o njemu, i sve rupe koje su nam se činile zbunjivajućim, bi pokušali ispravit. Nakon proba smo se digli i snimali, i mislim snimali u kontinuitetu. Cijela stvar je bila, da budem iskren, kao san. Bila je kao san zbog nekih drugih stvari, više nego samo da je san raditi na tome, ali je bilo kao san. I bilo je sve gotovo tako brzo [pucne prstima]. Obično kad radiš na filmu, tamo si tri ili 4 mjeseca. Ovo je bilo 12 jebenih dana. Znaš? Bilo je tako brzo. I tako davno sada, skoro dvije godine. Drago mi je da napokon izlazi.
P: U svakom svom filmu, tvoj naglasak - koliko je lako za tebe prikrit svoj naglasak?
FARRELL: Odrastao sam na američkim TV programima. TJ Hooker, CHIPS, A-Team, štagod ti palo na pamet, ja sam gledao to. Tako da imam američki zvuk u svom sluhu stalno. Amerikanci pokušavaju uraditi irski naglasak, i nikad im ne uspjeva. Nemoguće je. Ja imam američke naglasko u svojoj glavu oduvjek, znaš? Od gledanja TV-a. Ipak zna ponekad bit zeznuto, i do dan danas - ne šalim se - mislim da nisam nikad kompletno pogodio naglasak. Stvarno. Ne želim sad da debatiramo o tome, reci mi da sam sjajan - ja to ne želim čuti. Nikad nisam uradio kako to jebeno treba. Ali to je jedan drugi dio rada, i dobro je za davanje više dimenzija nekom liku.
P: Kiefer [Sutherland] je rekao, nakon što je pogledao film, da je pomislio "Vidi, na neki čudan način se on možda sam ispovjeda, čisteći savjest i iskupljuje se za svoje grijehe". Nakon što si završio sa radom na filmu, jel' dijeliš njegovo mišljenje?
FARRELL: Nadam se da nijedna jebena ispovijest koju sam napravio na ovom filmu nije imala ikakve veze samnom. Nadam se da nisam šupak. Ali mnogo se toga zna tračati. Znaš na šta mislim? Kada imaš prijatelja ili ljubavnika ili štagod, člana porodice kojeg ne sa kojim imaš jebenih problema, otićeš i izlanuti razne stvari. Ovo je bila ultimativna ispovijed, ultimativno shvaćanje samog sebe, jer je ovaj tip kojeg sam glumio sve to isključio; neka vrsta trećeg uha, kojeg svi posjedujemo, jer svi čujemo šta govorimo i šta mislimo. On je to zanemario na jedno vrijeme i onda kad je pod nišanom, nema drugog izbora, mora se ispovijediti. Mislim da bi to Stuu moglo pomoći u budućnosti, mislim da bi bio dobar otac, bolji muž. Taj snajperista mu zapravo čini veliku uslugu. Stu treba postati loš čovjek, on je na putu k tome, na litici. Taj snajperista za podsjeća na ono što jeste, na ono što mora promijeniti.
P: Da li je Stu, koji je izdavač, sličan tvom izdavaču?
FARRELL: Ne. Ali nemoj me pogrešno shvatiti. Stu može biti bilo ko: izdavač, agent, glumac, bilo ko, a đubre je đubre, bez obzira na to koji posao ima. Zato je dobra pozadina karaktera da je izdavač, da je naklonjen sebičnosti i narcisoizmu. To je kao da imaš zvijer i kažeš joj 'Hajde, idemo u jebeni McDonalds." Stu je imao savršenu pozadinu, ali na kraju dana on samo postaje bolji čovjek koji je pogrešno skrenuo, donio pogrešnu odluku i to treba promijeniti.
P: Da li si ti ikad podigao slušalicu u govornici na taj način?
FARRELL: U govornici, ne. Zašto bih je podignuo? Mislim, Stu u ovoj situaciji ipak misli da je to njegova ženska, ali ipak to nije njegova ženska.
P: Da li ti je bilo zlo od telefona tokom snimanja?
FARRELL: Isuse, kako nije? Mora da se šališ..
P: Da li si mogao pušiti dok razgovaraš?
FARRELL: Srećom da, jer je neko razbio prozor sa baseballskom palicom. Pušio sam 120 cigareta na dan zbog tog filma. Bio sam jebeno nervozan.
P: Da li je tvojoj glumi pomoglo to što si bio zatvoren u tom malom prostoru sa glavom na snajperskom nišanu?
FARRELL: Da, definitivno. Imao sam mnogo pomoćnika u svemu što sam radio. Bio je tu Joel, i bio mi je velika pomoć, jer on pravi stvari za mene - jako ga volim - on kreira okolinu za mene gdje je ok ne uspjeti. Kad radiš ovakav film gdje je puno toga u pitanju moraš biti u stanju da staviš muda na kocku i par puta ne uspiješ pri snimanju. Uradi nešto posrano prije nego što uradiš nešto pristojno. Joel je bio tu. Telefonska govornica je bila jako frustrirajuća. Psovao sam negdje do 120 puta u ovom filmu.
P: Jel' ti Joel rekao nešto tipa:"Da bi ostali bolje glumili, moraš prestati pušiti"?
FARRELL: Joel, odjebi! Ne, ne i ne. Rekao je i da ne smijem piti. Nemojte mu reći da sam pio... još uvijek misli da nisam. Ne bi mi to zabranio, zna da sam previše nervozan. Mislim, sve je bilo super, zabavio sam se, bilo je krasno, ali sam također bio jako nervozan.
P: Smatraš li da moraš ostati nervozan kako bi nastavio sa radom?
FARRELL: Ja sam uvijek nervozan. Smirivao sam se tako što sam šetao gore dole po govornici i 10 metara izvan nje. Glen Trotiner je bio prvi pomoćnik režisera, on bi uzeo megafon, pozvao me, ja bih šetao i šetao i došetao, ušao u govornicu, podigao slušalicu i onda bismo snimali.
P: Ovo je zapravo još jedna stepenica ka tvom uspjehu. Svi očito lude za filmom. Mislim i ne postaje teško sada da samo glumiš i zanemaruješ ostala sranja?
FARRELL: Ne baš, zato što još uvijek živim kod kuće. Veoma sam sretan što dolazim iz Irske, jer imam totalno različit život, jer nikoga kod kuće nije briga što sam zaradio 8 miliona dolara od filma i što idem na premijere i ševim se sa nekom zgodnom djevojkom - to nije važno. Oni znaju šta je važno u životu, a to je biti dobar i biti hrabar također... Tako da mi nije teško, a moj život se, čini se, promijenio, ali zapravo nije. Radim istu stvar što sam radio posljednjih osam godina, samo sada radim za više novca i sa boljim ljudima.
P: Ali možeš nešto naučiti i od Toma Cruisea.
FARRELL: Tom je tako jebeno krasan. Naučiš stvari od njega - o poštovanju i iako je tako slavan, on poštuje svako jebeno ljudsko biće koje upozna. Učio sam od njega i dok sam ga posmatrao na snimanju, a učio sam i od ostatka svijeta. Učio sam dok sam gledao jebenog Brucea. Naučiš da zapamtiš svoj text i da se ne ulijeniš. Bruce nije normalan, ako se ne bih sjetio texta, on bi rekao da je to skroz uredu.
P: Šta je sa superzvijezdom?
FARRELL: Pacino, ono što sam naučio od njega, i što znam zasigurno, je da nakon 40 godina svog rada i nakon što je postao jebena ikona i u pozorištu i na filmu - on se još uvijek usavršava. To je Al Pacino, zamalo mi se digao dok sam ga gledao, on ne može spavati noću koliko voli svoj posao. To je bila ogromna lekcija za mene, za nekoga ko se može ulijeniti. Ja se mogu ulijeniti, samo čekati da mi dođe limuzina, da me nije briga ni za šta. Ali volim svoj posao, zaista ga volim. Ali, da vidim nekoga poput Pacina, nekoga ko mi je idol? Briljantan je.
P: Kako se dižeš sve više na ljestvici i dobivaš uloge u filmovima s velikim budžetom, da li ti je teško zadržati entuzijazam, jer sve s vremenom postaje zabluda...
FARRELL: Jok. Nisam zaluđen. Kunem se Bogom, mene je lako zadovoljiti.
P: Da li si bio jednako entuzijastičan u Daredevilu kao i u Phone Boothu?
FARRELL: Ne, zato što nisam volio lika kojeg sam igrao. Ali, radio sam s jednakim naporom... Lik u Daredevilu ima samo jednu dimenziju, on je ubica. Možeš puno raditi na tome, ali tu nema emocionalnog putovanja kao u Phone Boothu.
P: Sa Pacinom si radio na Recruitu?
FARRELL: Aha.
P: Analogija koju uvijek čujemo da je gluma kao teniski meč, suprotstavljaš se nekome tako briljantnom ko na tebe baca rečenice i shvatiš da se moraš jednako odbraniti...
FARRELL: Da, Pacino je briljantan. Divno je raditi s njim. Znate kako kažu da ne trebate sresti svoje heroje? Ne bih se u ovom slučaju služio. Bio je bolji čovjek, bolji glumac. Zaista sam se zaljubio u njega.
P: Jesi li izlazio s nekim solo glumicama u posljednje vrijeme?
FARRELL: Ne. Govore da ševim žensku iz Bold and the Beautiful. Kad bih se toliko sexao kao što svi govore, bio bih veoma sretan! Bio sam kući šest sedmica i nisam dobio ni poljubac.
P: Ovih dana baš ne ideš mnogo kući?
FARRELL: Zavisi, ne postoji neki uzorak.
P: Možeš li nam pričati o S.W.A.T.-u?
FARRELL: Da, to je kao akcijska drama o S.W.A.T. teamu sa Samuel L. Jacksonom i Michelle Rodriguez.
P: Opet američki naglasak?
FARRELL: Da...
FARRELL: Šta je to sa Ircima pa oni ne trpe ove hollywoodske stvari?
P: To je jednostavno - nisu iz Hollywooda. Irci su. Radio sam sa glumcima sa televizije kad sam bio kući, prije nego što sam uradio Tigerland, prije nego što je iko od vas čuo za mene. Radio sam sa ljudima koji su izdržavali svoju djecu glumeći u pozorištima i dobivajući male uloge na televiziji i filmu. Radio sam s njima i tamo je to jedina opcija. Sada imam jebenih 26 godina i imam limuzinu i ovo i ono, ali mi je drago što sam radio s tim ljudima, pravim glumcima koji su cijelog života glumili u 300 komada, 25 uloga - malih uloga. To je jebeni život. To je važno, to je stvarno. To je novac koji zarađuješ onim što voliš. Niko me ne bi trpio da se vratim kući i kažem "Da, briljantan sam." Oni bi rekli "Da, marš iz ove zemlje, đubre jedno. Nisi više dobrodošao."
P: Kad si radio Ballykissnangela i još uvijek bio neiskusan, da li si ikad mislio da ćeš postati ovo što si sada?
FARRELL: Ne, ne, ne. Zavaravao bih se kad bih mislio da će ovako biti zauvijek, jer se sve sljedećeg dana može promijeniti. Ja samo želim da me nazovu. Ako me nazovu, nadam se da ću dobiti ulogu. Svaka uloga se nastavlja na sljedeću.
P: Važno je zadržati takav stav?
FARRELL: Da, umoriš se od toga, ali je važno.
P: Vidiš li sebe sa porodicom i djecom?
FARRELL: Da, jednog dana.
P: Stvarno?
FARRELL: Da, šališ li se? Napunit ću ovaj jebeni sto djecom.
P: Sa onom ženskom iz Bold and Beautiful?
FARRELL: (cereka se)
P: Da li ti je to smiješno, kad zamisliš te stvari?
FARRELL: Pročitao sam nešto što mi je asistent donio nekog dana, neki članak o meni u National Enquireru. Pisalo je da sam stajao u nekom redu u Los Angelesu i da su se svi iza mene raspizdili jer su morali čekati.. nasmijao sam se. Šta ću drugo?
P: Vidio sam te na Daily Showu sa Jonom Stewartom i nisi nijednom opsovao. Da li ti je teško na televiziji?
FARRELL: Moram misliti. Moram sebi govoriti 'Ne psuj, ne psuj, ne psuj.' Ne psujem nasilno ili nešto tako, to je jednostavno način na koji pričam. Na Jay Lenou sam dvanaest puta opsovao, a na Dave Lettermanu sam samom sebi govorio 'ne psuj, ne psuj, ne psuj'.
P: Hoćeš li postati igračka? Jesu li rekli da ćeš imati igračku za Daredevila?
FARRELL: Bolje bi bilo da budem igračka, to je jedini razlog što sam to uradio. Šalim se! Šalim se! Isuse, da Mark Steven Johnson ovo čuje, ubio bi me.
P: Tvoja prva reakcija kad si vidio Phone Booth je bila...?
FARRELL: Nisam bio zadovoljan. Nećemo sada o tome. Ne, ne šalim se. U potrazi sam za nečim što nikad neću uhvatiti u ovom poslu. Ali, to je uredu, ne želim to svakako ni uhvatiti. Uredu je.
Navijači ismijavaju Riceovu djevojku zbog izgleda, slomljena je obrisala sve fotografije
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
