Nagrada je uručena 'za pripovijedanje izuzetno dirljive priče kroz kombinaciju nekoliko portreta siročića, sve to protkano emotivno nabijenim scenama, bez manipulisanja publikom i u jednom trenutku'.
Film govori o djeci Doma za nezbrinutu djecu Bjelave koja ratne 1992 godine, uz dogovor sa talijanskom vladom napušta opkopljeno Sarajevo.
Petnaest godina kasnije, u dokumentarcu "Ako ovo gledaš mama", kroz priče petero djece iz grupe, saznajemo zašto se nisu vratili iz Italije, kako su zaboravili maternji jezik, kako ih progoni nostalgija, ali saznajemo i to da ipak imaju nove prijatelje, nove porodice, pa i novu domovinu. Film prati sudbinu Sabine, Mirele, Merime, Mirze i Adisa, nekadašnjih štićenika Doma, a sada odraslih ljudi koji su oformili svoje talijanske porodice.
Dokumentarac je sniman na lokacijama italijanskih gradova Riminija, Milana i Torina, gdje su prije deceniju i po po crkvenim domovima raspoređena djeca iz ''sarajevskog konvoja''.