Film/TV
0

4. ZagrebDox: Posebno priznanje Namiku Kabilu i Peri Pavloviću

FENA
Na Četvrtom međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Zagreb Doxu Veliki Pečat za najbolji film u međunarodnoj konkurenciji osvojio je War / Dance (Rat / Ples), reditelja Seana Finea i Andreja Nix Fine, SAD.

Među različitim oblicima nasilja u svijetu viđenim u filmovima 4. ZagrebDoxa, osobito se bolnim čine ona nad djecom predočenima u brojnim filmovima iz međunarodnog natjecateljskog programa. Djeca se, poput odraslih, muče i ubijaju na najgroznije načine, djeca se prisiljavaju da ubijaju druge, djecu se goni da obavljaju najteže fizičke poslove, djeca su žrtve nasilja u obitelji, djecu se obrazovno i odgojno indoktrinira...

Mnogi od groznih oblika nasilja nad djecom predočeni su, prema mišljenju tročlanog žirija (Asano Fujiko, Japan; Alina Rudnickaja, Rusija; Petar Krelja, Hrvatska), u najboljem filmu festivala Rat / Ples u režiji Seana Finea i Andreje Nix Fine – dobitnika ovogodišnjeg Velikog Pečata.

Dvama kvalitetnim djelima (također posvećenima ugroženoj djeci) pripala su posebna priznanja - "Angel's Fire" (Angelova vatra), redatelja Marcela Bukina, Španija, Peru, Gvatemala, te "52 Percent" (52 posto) reditelja Rafala Skalskija, Poljska.

Žiri je Veliki pečat ZagrebDoxa za najbolji film u regionalnoj konkurenciji odlučio dodijeliti filmu "Vjenčanja i pelene" autorskog dvojca Antonete Kastrati Cooper Johnson i Caseya Coopera Johnsona.

Minimalistički se oslanjajući isključivo na intervjue s četiri albanska bračna para, autori uspijevaju prenijeti intimne, privatne priče, koje su istovremeno jasna refleksija uvijek iznimno relevantne javne, društvene i političke teme rodne podijeljenosti, ali i komentar na status tradicije u doba progresivne evropeizacije.

Također odgovara na pitanje je li bolje imati jednu ili dvije žene.

Mali Pečat za najbolji film autora ili autorice do 30 godina žiri je dodijelio filmu" Audience of One" (Samo jedan gledatelj) redatelja Michaela Jacobsa, SAD."Audience of One" pokazuje izrazitu zrelost i kreativnost u dokumentarnom pristupu jednoj bizarnoj temi.

Posebno priznanje dodijeljeno je filmu Ljudi smo, zar ne? (We are Humans, aren't we?), reditelja Pere Pavlovića, Bosna i Hercegovina, zbog svježeg i beskompromisnog prikaza ljudske prirode.

Žiri kritike dodijelio je nagradu dvama filmovima koji odražavaju mogućnosti i ograničenja dokumentarnog filma. Prvi je The Devil Came on Horseback (Vrag je dojahao na konju), redatelja Anne Sundberg, Ricki Stern, SAD.

Materijal prikazan u ovom potresnom filmu uistinu je izniman i, s obzirom na tematiku, bitan za prikazivanje, ali film nadilazi sam materijal. Njegova inteligentna i iskrena struktura u sebi sadrži promišljanje i svijest o tome kolika je snaga slika u iniciranju konkretnih promjena u svijetu.

Drugi nagrađeni film je Audience of One (Samo jedan gledatelj), redatelja Michaela Jacobsa, SAD. Ovaj film vješto i s prikrivenim humorom zabilježuje iluzije privrženosti filmskoj industriji kao činu vjere, slijedeći neobične ludorije onih koji žele biti kršćanski sineasti u današnjem San Francisku.

Žiri je odlučio dodijeliti Posebno priznanje publici 4. ZagrebDoxa koja je entuzijastično i u velikom broju popratila mnogobrojne i vrlo različite međunarodne dokumentarce koji se trebaju boriti za svoje mjesto na velikom platnu.

Nagrada Amnesty Internationala za najbolji film koji svojom temom potiče zaštitu i promoviranje ljudskih prava dodijeljena je filmu All White in Barking (Sve je bijelo u Barkingu), redatelja Marca Isaacsa, Velika Britanija.

Premda živimo u globaliziranom svijetu, još nismo naučili živjeti s drugima, s onima koji su jučer zbog nečeg odnekud došli u našu sredinu, donoseći sa sobom drukčiju boju kože, drukčiju odjeću, jela, uvjerenja i običaje.

Ne želimo dijeliti s njima vlastiti prostor, ne želimo im se ni na koji način približiti. U filmu All White in Barking reditelj je taktičnom intervencijom u život stanovnika engleskog gradića s velikim priljevom imigranata isprovocirao upoznavanje najbližih susjeda, pokazujući koliko su tvrdokorne i apsurdne, ali istodobno i premostive njihove i naše predrasude.

Posebno priznanje dodijeljeno je filmu Informativni razgovori (Interrogation), redatelja Namika Kabila, Bosna i Hercegovina

Informativni razgovori film je o ratu, ratnim sudbinama, ali prije svega o individualnim projekcijama, proizvoljnosti sjećanja i terapeutskoj funkciji zaborava.

Od intervjua s bosanskohercegovačkim stradalnicima različitih profila, zabilježenih u tjeskobno neutraliziranom ambijentu, Namik Kabil izgradio je subjektivizirani mozaik ratnih i poratnih refleksija, svjedočeći o nedohvatljivosti i objektivnoj neprikazivosti rata kao takvog.