Prije dva vijeka, 20. decembra 1812. godine, u Njemačkoj je izašla iz štampe prva knjiga "Dečijih i porodičnih bajki", braće Grimm.
Tokom proteklih vijekova one su doživjele bezbrojna izdanja i prevedene su na 170 svjetskih jezika i, pored Luterove verzije Biblije, smatraju se za najpoznatije djelo historije njemačke književnosti.
Rukopisi braće Grimm, koji se čuvaju u njihovom muzeju u Kasselu, 2005. godine uvršteni su u UNESCO-vu svjetsku kulturnu baštinu dokumenata.
Među rukopisima braće Grimm nisu samo bajke, već i mitovi, nordijske sage, legende, razni vidovi usmene narodne književnosti, priče o životinjama, poučne priče.
Njihov rad koji je kulminirao pojavom prve zbirke bajki imao je izuzetan uticaj širom svijeta na sakupljače narodne usmene književnosti, pa je među njima i Vuk Stefanović Karadžić.
Zasluga braće Grimm u vremenu kada su živjeli bila je ta da su se trudili da zabilježe one bajke u kojima su glavni akteri djeca ili mladi, jer to ih je činilo privlačinim za mlade čitaoce koje su kroz te priče vaspitavali u duhu etičkih i moralnih normi, upućujući ih u duhu protestantizma da budu vrijedni, da slušaju starije, da čine dobro i da slijede Božije zapovijesti, objašnjava u jednom eseju Hans Jorg Uther, urednik "Enciklopedije Grimmovih bajki" sa 2.700 enciklopedijskih jedinica.
Prvo izdanje ima 207 bajki, a prva bajka je "Kralj Žabac i princeza" a izdanje se završava sa "Rapuncelom".
Posao koji je braći Grimm oduzeo deset godina donio im je besmrtnost, a izdavačima bogatstva i šanse da stalno prave nove izbore "najljepših bajki" za nove i nove generacije mališana.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
