{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


FOTO+VIDEO
/
Američke zgode i nezgode Peđe Bajovića

9.11.2012. u 15:00
7
0
Američke zgode i nezgode Peđe Bajovića
7
Američke zgode i nezgode Peđe Bajovića
Peđa Bajović je stand up komičar koji je imao sreću učestvovati na Seattle International Comedy Competition 2012, jednom od najprestižnijih te vrste u SAD-u, a samim tim i na svijetu. Pročitajte zgode i nezgode sa putovanja u SAD...
Postoje situacije kada ispadnem glup, ali se i (pre)često u posljednje vrijeme događa da i dokažem da sam glup! Hajde da nikada prije nisam bio u Americi, pa da sam neiskusan i neupućen u ovdašnju geografiju, ali ovdje sam već bio nekoliko puta…

Ukratko, ovaj vaš svjetski putnik je tako pametno isplanirao svoj put na zapadnu obalu SAD-a da se još uvijek, i nakon četiri dana od svog dolaska, ne mogu pronaći u vremenu! Prostor je tu, ali vrijeme… Evo tog briljantnog plana: prvo ću ja malo do Toronta, to je samo šest sati vremenske razlike, pa ću nakon nekoliko dana tamo napraviti jedan kratki 'hop' na drugu stranu kontinenta i… E, pa taj kratki skok je trajao pet sati leta, u vremensku zonu od još tri sata razlike i to u noći kada se i ovdje sat pomicao na zimsko računanje vremena (to se ovdje čini sedmicu kasnije u odnosu na Evropu)… ukratko – Peđa, koliko je sati? Odgovor: pojma nemam! Ono što znam je da sebi ne smijem dopustiti da računam koliko je sati u Zagrebu, jer tek sam onda izgubljen!

Seattle… Treći sunčani dan zaredom, što je u ovo doba godine u ovom dijelu zemlje, koji od milja zovu "Pacific North WET“ svojevrsna senzacija! Pokušao sam nametnuti tezu da sam im ja svojim dolaskom donio sunce, ali me baš ne doživljavaju previše, jer su zauzeti uživanjem u vremenu…

Grad kontrasta. Cigla, beton i asfalt se tako dobro uklapaju u ogromno zelenilo parkova i svojevrsnu smeđe-plavu nijansu vode oceana, da ne znaš je li ti ljepša arhitektura ili hortikultura! S druge strane, neobično čiste i uredne ulice prepune su beskućnika, od kojih neki ostavljaju dojam da su to tek odnedavno. Bez obzira na recesiju, koja ovu zemlju šamara već petu godinu, osmjeh prolaznika ne silazi s lica. "Bit će da smo se već navikli…“, kaže mi recepcionerka u hotelu. Uz osmijeh, naravno…

Stojim ispred, tačnije - ispod, njihove Svemirske igle (Space Needle) ogromne građevine po kojoj u svijetu i prepoznaju ovaj grad i govorim si da se ipak trebam popeti gore, jer tek onda mogu reći da sam bio u Seattleu. Znam da zvuči vrlo turistički, ali ja to i jesam! Odozgo mi se pruža impresivan pogled (a još je i sunčano!) na grad iz kojeg su potekli i veliki ljudi i velike priče. Odavde je Bill Gates pokrenuo svoj Microsoft, tu je Starbucks krenuo u osvajanje svjetskog tržišta kafe, Amazon.com, i dalje najveći portal za internet trgovinu, nastao je tu, Prvi prekookeanski putnički mlaznjak – Boing proizveden je i poletio odavde, muzički pravac grunge, čiji su nositelji poput Nirvane, Pearl Jama ili Soundgardena, gospodarili vrhovima top-lista početkom '90-tih, iz Seattlea je! Još neka imena, poznata iz svijeta show biznisa su Sijetljani (ako se tako uopće kaže?): Jimmy Hendrix, Big Crosby, Quincy Jones, Kenny g, među njima je čak i Bruce Lee… Fino društvo, nema šta!

Danas su bili izbori, predsjednički, a usput i ovi drugi, jednako važni, ali ispada manje bitni. I ipak se vidi da taj američki sistem biranja predsjednika (po kojem savezne države u kojima građani glasaju i koje onda daju svoje glasove tzv. elektore za izbor šefa države) i ima nekog smisla. U ovoj državi po imenu Washington, na mapi u gornjem lijevom ćošku, demokrati suvereno vladaju! Mitt Romney se ovdje nije ni ukazao u predizbornoj kampanji! Odlučio čovjek uštedjeti i vrijeme i novac, jer ovdje nema što tražiti. Izbori kao da su samo u medijima i na glasačkim mjestima, jer šetajući ulicama grada uživaš u pogledu neokaljanom plakatima, bilboardima ili lecima koje ti uvaljuju volonteri i sl. Obama je pobijedio i idemo dalje…

Ono što je blagi paradoks je to što bih ja, da sam kući u Zagrebu, dobar dio ovog dana proveo uz TV, gledajući domaće i inozemne programe i do kasno u noć čekao rezultate izbora. A ovako, u ovoj sam zemlji, i s previše posla za napraviti, te ispred TV-a nisam stigao provesti ni minute! Ni ja, niti gotovo bilo ko iz mog užeg i šireg okruženja. Ima se pametnijeg posla…

A kad smo već kod posla. Mene čeka jedno sasvim drugačije takmičenje od izbora. Ispred mene su sedmica, dvije ili tri – prave borbe! Prvih 17 komičara je završilo svoj preliminarni dio te pet polufinalista ide dalje, a sada je red na nas sljedećih 16 da to napravimo u šest dana. Svake večeri u drugom gradu, pred različitom publikom… Potpuna kilometraža oko 2000km, ako sam to dobro preračunao iz broja milja na mapi…

Polufinalisti od sinoć su Michael Malone (skakutavi mačkoljubac), Ricarlo Flanagan (lajavi geto filozof), Justin Leon (nadrkani pripadnik manjine iz Kanzasa), Nate Abshere (brzojezični intelektualac) i Elliot Maxx (posthipijevski komičar s gitarom)… Ostali su sinoć završili svoje takmičenje. Bilo je iskrenih čestitki od kolega, podosta i onih ne baš tako srdačnih, a suza je bilo – previše! I to ne samo ženskih. Biti i u polufinalu jednog ovakvog takmičenja ogroman je uspjeh, i to takav da je nekoliko njih i uložilo dosta (čitaj: sve) svog novca da se okušaju u njemu. Put i dnevnice ne pokriva organizacija već su odgovornost samog komičara, tako da se neuspjeh ne osjeti samo u duši, nego i po džepu.

Kolege iz SAD-a i Kanade, koji čine većinu takmičara, dolaze iz različitih životnih priča. Svi su profesionalni komičari, ali su neki iz finansijske situacije, gdje se jedno pivo naruči i srče cijelu večer, a posljednji put se jelo za doručkom u hostelu… dok su drugi takvi da bi od samo jednog svog uobičajenog honorara bez problema mogli napiti i nahraniti sve ostale takmičare tu večer! Ja sam jedini koji je došao zahvaljujući sponzoru (sada vam zbog toga još više hvala, AURELIA!), što je kod većine njih viđeno kao nevjerojatno dobra ideja. Iznenađen sam njihovim iznenađenjem. Ipak, mislio sam da Amerikanci znaju sve kad je biznis u pitanju…

I bijaše prva večer.

Igrao sam na "Foreign Boy“ kartu. OK, ovo "boy“ treba shvatiti više figurativno…

Svi ovdašnji komičari su listom bili za tu opciju, umjesto one gdje bih se trebao praviti da sam Amerikanac, odnosno, da pričam o nekim univerzalnim temama. - "Čuvaj to za kasnije“, rekao mi je Daryl Lenox, jedan od vodećih komičara iz ovog grada. – "Ne želiš da se publika zapita kako ovaj stranac (misli da) zna toliko o nama, a mi o njima ne znamo ništa!? To bi ti isključilo dobar dio ljudi u publici, a to ne želiš. Pridobij ih svojom pričom odakle si i kakvi ste vi to ljudi, a tek onda udri po Americi“!

Publike je bilo iznenađujuće puno, iako je izborna noć i prate se rezultati…. Oni koji su došli, dugogodišnja su stand up comedy publika, ona koja zna šta želi i doista ne prašta ako to nije – to!

Rezultat? Provukao sam se, ali može to i puno, puno bolje i zbog toga sam završio u donjem dijelu tabele. Uostalom, pogledajte u ovom kratkom videu, kako je to sve izgledalo u prethodnih nekoliko dana…


Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: