Neplodnost ne smije biti tabu: Čak 87.630 parova u BiH treba pomoć pri začeću

Donedavno, čak i do 18. stoljeća, naučnici su vjerovali da sperma sadrži embrion - oblikovano, minijaturno dijete koje postaje veće tokom razvoja. Kako se mikroskopija razvijala tokom 19. stoljeća, otkriveno je da je embrion rezultat oplodnje jajašca.

Danas je IVF jedno od polja medicine koja se najbrže razvijaju. Postoje pionirski poduhvati u oblasti asistirane reproduktivne tehnologije. Jedno od tih je oplodnja kroz intracitoplazmatičnu injekciju spermija, odnosno ubrizgavanje pojedinačnih spermija u svako jajašce. Razvojem ove tehnike, parovi kojima bi se ranije ponudila opcija oplodnje pomoću donatora ili pak usvajanje sada postižu trudnoću unatoč težim problemima u pogledu kvalitete sperme. Drugi pionirski poduhvat je biopsija oocita/embriona za preimplantacionu genetsku dijagnostiku (PGD).

Danas su ekstrakcija spermija iz tkiva epididimisa/testisa, intracitoplazmatična injekcija spermija, potpomognuta implantacija embriona, biopsija oocita/embriona biopsija za PGD, zamrzavanje i odmrzavanje polnih ćelija i embriona, odabir embriona, razvoj kulture blastocista i transfer embrija neke od tehnika koje rutinski koriste embriolozi u IVF laboratoriji.

S obzirom na to da je embriologija jedna od veoma važnih grana medicine, koliko je ona u razvijenim društvima zastupljenija u odnosu na manje razvijene?

Ljudska embriologija je grana medicine koja je postigla veliki napredak u posljednjih 30 godina i još uvijek postoji mnogo istraživanja širom svijeta koja i dalje pokušavaju na neki način riješiti problem neplodnosti kod pacijenata u što većoj mogućoj mjeri. Ali ova oblast nije slična drugim kliničkim granama medicine, moramo raditi u embriološkim laboratorijama koje su dio IVF klinika.

Dakle, kako bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo prvo pitati koliko IVF klinika postoji u tim zemljama, kakav je njihov potencijal u smislu pacijenata i kakve su njihove potrebe za embriolozima. Znamo da u razvijenim zemljama postoji mnogo više IVF klinika nego u manje razvijenim te da postoji velika potražnja za kliničkim embriolozima i istraživačima koji rade u ovoj oblasti.

Nova medicinska dostignuća mogu pozitivno utjecati na natalitet u jednom društvu, na koji način motivirati predstavnike vlasti i društvo općenito da aktivnije učestvuju u ovim procesima?

Znamo da IVF postaje sve rasprostranjeniji širom svijeta, a u razvijenom svijetu, do 5 posto djece se rodi putem IVF-a. Do sada je više od pet miliona djece rođeno pomoću IVF tretmana.

Međutim, učešće vlade i društva zavisi od ekonomije, politike, religije, etike i mnogih drugih faktora. U nekim zemljama vlada, privatna osiguravajuća društva i neke civilne organizacije podržavaju ovaj vid liječenja te plaćaju za najmanje dva ili tri pokušaja IVF tretmana. Međutim, u nekim drugim zemljama, pacijenti su prinuđeni sami platiti cijenu tretmana.

Zapravo, od početka Asistiranog reproduktivnog tretmana (ART), vlade i vjerske zajednice su pokušale zabraniti istraživanja i kliničku primjenu ove terapije za pacijente. Ali ova oblast medicine se razvila i postala rasprostranjena širom svijeta zbog potrebe parova koji traže IVF tretman.

U BiH je većina pacijenata koji imaju probleme s neplodnošću ranije odlazila u druge zemlje radi terapije. U tu svrhu su trošili mnogo novca i vremena, a sigurna sam da je bolje za pacijente da se podvrgavaju terapiji u svojoj zemlji u IVF centru s visokim standardima. Stoga, mislim da vlada i osiguravajuća društva moraju na neki način podržati pacijente kroz usvajanje novih propisa koji će olakšati pacijentima.

Na klinici New Life IVF Centra ste voditeljica embriološkog odjela, na koji način se provodi istraživački dio?

Prije svega, želim napomenuti da je IVF tretman timski rad za koji su potrebni ljekari ginekolozi i akušeri specijalizovani u oblasti reproduktivne endokrinologije i plodnosti, klinički embriolozi, medicinske sestre/tehničari za IVF i psiholozi koji su se specijalizirali u ovoj oblasti. Bilo kakav uspjeh IVF tretmana je rezultat takvog timskog rada. Dakle, iskustvo i znanje IVF tima je veoma značajno.

Prioritet naše klinike je zadovoljstvo pacijenata, a cjelokupno osoblje je odgovorno za to. Kako bismo to postigli, ovdje u IVF centru New Life, mi činimo tim koji se sastoji od iskusnog ljekara specijaliste za neplodnost, embriologa i medicinskih sestara/tehničara. Naš cilj je da razvijemo najbolji individualizirani plan liječenja i, ako je potrebno, individualizirano istraživanje s ciljem postizanja najvišeg nivoa zadovoljstva pacijenata. Također, nudimo našim pacijentima terapiju visokih standarda kao u drugim razvijenim zemljama, ali uz niže cijene i veću udobnost u njihovoj vlastitoj zemlji, što je najvažnija prednost za pacijente. U isto vrijeme, svjesni smo da su prava pacijenata na prvom mjestu. Prije svega, rad u oblasti ljudske embriologije nosi sa sobom veliku odgovornost, jer radimo sa živim jajašcima, spermijima i embrionima koji će postati bebe naših pacijenata koji dugo čekaju da postanu roditelji.

Također, kao istraživači, mi imamo odgovornost da analiziramo probleme neplodnosti kod različite populacije i pokušamo pronaći rješenja za njih. Za ovo, prvo moramo prikupiti laboratorijske podatke u datoj zemlji, a zatim pokušati analizirati te podatke.

Osim toga, naša obaveza je i povećati svijest ljudi o ovoj temi, objasniti im mogućnosti liječenja i pomoći im da se oslobode straha od neplodnosti.

Možete li nam reći nešto više o statističkim podacima i postocima uspješnosti liječenja neplodnosti u BiH iz vašeg dosadašnjeg iskustva?

Znamo da je starosna dob žene jedan od najvažnijih faktora za uspjeh IVF tretmana. Starenjem se smanjuje vjerovatnoća za trudnoću i rađanje žive bebe. Stoga, kada govorimo o stopi uspjeha, ona se uglavnom izražava prema starosnim intervalima.

Uopćeno govoreći, imali smo stopu trudnoće od 55 posto do sada, što je prilično visoko u usporedbi sa svjetskim standardom.

U 2016. godini planiramo održati naše standarde rutinskim uređenjem i ispitivanjem Kontrole kvaliteta i Osiguranja kvaliteta naše IVF klinike, koji igra važnu ulogu u uspjehu IVF programa.

Generalno, jedan od šest parova u svijetu ima poteškoća sa zatrudnjivanjem. Prema demografskoj statistici u BiH u 2015. godini, u ukupnoj populaciji od 3.835.330, blizu 87.630 parova u treba potpomognute reproduktivne terapije kako bi ostvarili trudnoću.

Muški i ženski sterilitet te neplodnost općenito su još uvijek tabu tema u Bosni i Hercegovini. S obzirom na dugogodišnje iskustvo koje imate u radu s pacijentima na prestižnim evropskim klinikama, šta je to što imate poručiti pacijentima iz Bosne i Hercegovine koji se susreću s ovim problemom?

Da, neplodnost je dugi niz godina bila tabu tema, što je i dalje slučaj za mnoge parove. Radi se o pitanjima ranjivosti, seksualnosti i tajnama parova, tako da mogu razumjeti njihovo oklijevanje da o tome otvoreno govore. Vremenom, svijest pacijenata o neplodnosti i načinima liječenja neplodnosti može prevazići tabu kod njih i oni mogu početi razgovarati o neplodnosti bez srama.

Znamo da je neplodnost fizička bolest koja zahtijeva liječenje te da ljudi ne trebaju osjećati krivicu i stid za nešto što nije njihova krivica i nad čim nemaju kontrolu.

Neplodnost je tabu tema i za neke parove u BiH, a naša je odgovornost da radimo na povećanju svijesti kod ljudi o neplodnosti i načinima liječenja. Ako se dublje analizira, vidi se da neki pacijenti doživljavaju neplodnost kao nemogućnost ili nesposobnost u seksualnim aktivnostima, ali kao što sam već rekla, to je poremećaj reproduktivnog i endokrinog sistema, što nema veze sa seksualnim sposobnostima i aktivnostima pacijenta.

Smatram da stručnjaci u ovoj oblasti moraju raditi s medijima (štampanim, elektronskim i digitalnim) kako bi informisali ljude, a zbog velike dostupnosti i snažne efektivnosti medija. Mislim da je ovo odgovornost svih nas. Vrijeme je da se o neplodnosti govori i da se tabui rasprše.

Posljednja stvar koju želim spomenuti, s obzirom na to da je IVF nova tema u BiH, kao što je i u drugim zemljama u razvoju, jeste važnost saradnje IVF stručnjaka u BiH s organima vlasti kako bi se usvojili propisi koji će koristiti pacijentima. Kako bi se ovo postiglo, potrebno je da pravnici, različiti vjerski autoriteti, mediji, specijalisti za neplodnost, urolozi, psiholozi i predstavnici ministarstava zdravstva sarađuju kako bi se propisi prilagodili ovoj oblasti medicine.