U Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji ovi i slični podaci nisu nimalo neobični. Bogati iz razvijenih zemalja dolaze u siromašne krajeve svijeta kao što je Pakistan, Kolumbija, Filipini itd., kako bi za male pare kupili zdravlje i produžili svoj život.
Lee, 53-godišnji uposlenik u podzemnoj željeznici u Hong Kongu u januaru 2005. godine saznao je da ima rak jetre. Doktori nisu htjeli izvršiti transplantaciju jer su mislili da bi se tumor unatoč tomu i dalje širio na druge organe. Tada mu je prijatelj ispričao za bolnicu u kineskom gradu Tianjin koja za određenu cijenu vrši transplantacije i kod najkritičnijih slučajeva. U aprilu 2005. Lee je platio 34.380 dolara za operaciju koja mu je spasila život.
"Ta bolnica je uvezana sa mnogim zatvorima u Kini. Ja sam nakon pogubljenja jednog zatvorenika dobio njegovu jetru", ispričao je Lee u razgovoru za Reuters.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) raspolaže podatkom od 21.000 urađenih transplantacija jetre tokom jedne godine. Nasuprot tom broju stoji cifra od 90.000 zahtjeva za novom jetrom odnosno upisa na donorsku listu pacijenta koji čekaju novu jetru.
Sve veći broj oboljenja i zahtjeva za organima koji će nekome negdje na svijetu spasiti život otvara mogućnost razvitka nevjerovatno dalekosežnog i dobro organizovanog ilegalnog tržišta organima. Bogati putuju u siromašne želje i tamo za "male pare" kupe potrebni organ. Donori vape za izlazom iz bijede i gladi, a jedino rješenje je prodaje nekog zdravog organa.
Prema podacima WHO, donor iz Južne Afrike za bubreg dobije samo 700 dolara dok je u SAD-u cijena jednog bubrega čak 30.000 dolara. Pored značajne razlike u cijeni, u siromašnim zemljama često se transplantacije vrše u nepovoljnim i neodgovarajućim uvjetima koji umnogome ugrožavaju život donora.
Pored svih nedaća sa kojima se ljudi iz siromašnih krajeva svijeta svakodnevno suočavaju, kada se odluče na donaciju nekog organa, liječnici, obično plaćeni od strane recipijenta odnosno kupca organa, nikada ne garantuju niti snose bilo kakvu odgovornost za život donora. Pošto se ove transplantacije obično obavljaju ilegalno, pravne posljedice apsolutno ne postoje ukoliko nešto krene po zlu. Donori su prepušteni sami sebi i svaki od njih riskira život u potrazi za boljim.
"Ilegalno tržište prodaje organa mnogo je jednostavnije za onoga koji kupuje organ. Kao prvo, recipijent se ne suočava sa birokratijom i dugim čekanjem koje ga može koštati života; drugo, ukoliko nešto krene po zlu i donor izgubi život, recipijenta to ne brine jer mu ta osoba ne znači ništa u životu. Znam da su ove rečenice šokantne, ali nažalost, one su i istinite. Siromašni su primorani da prodaju vlastite organe, a bogati imaju novac da ih kupe kako bi sebi i svojim najmilijima spasili život", izjavio je za Reuters Luc Noel, predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije.
Ilegalno tržište prodaje organa najrasprostranjenije je na području Azije. Pacijenti koji uglavnom stižu iz Evrope, u Aziji plaćaju 8.500 dolara za novi bubreg. Donori obično dobiju samo 500 do 1.000 dolara, a poslije zahvata ne pruža im se apsolutno nikakva medicinska njega.
Priča o prodaji organa u Egiptu u današnje vrijeme postala je svakodnevnica. Od 73 miliona ukupnog stanovništva, skoro 30% ljudi živi na rubu egzistencije. Karam, koji je zamolio da mu se ne objavljuje prezime, je samo za petnaest dana u Egiptu, uz pomoć tamošnjeg doktora, našao donora koji je za 5.300 dolara prodao svoj bubreg za Karamovu bolesnu sestru.
Mladići iz Turske, koji se bore sa finansijskim poteškoćama sada objavljuju na Internetu podatke o svom zdravstvenom stanju i otkrivaju svoju krvnu grupu nudeći neki od svojih organa za određenu cijenu. Jedan od tih mladića je i Hakan koji svoj bubreg nudi za 30.700 dolara.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
