Trbuhom za kruhom iz Zenice u Goražde: Porodica Genga u gradu na Drini pronašla posao i sigurnost
Ovaj slučaj je interesantan ako se zna da je Goražde prije desetak godina bilo jedno od najsiromašnijih dijelova BiH, sa izuzetno niskom stopom zaposlenosti, ali se situacija promijenila tako da sada Goražde postaje poželjan grad za život.
"Radio sam i u rudniku, to su oni privatni rudnici, što je nedavno bila nesreća. Ovaj što je poginuo je radio sa mnom, 500 metara pod zemljom, kopaš lopatom, nema mašina, sve stari sistem. Radio sam tamo posljednjih godinu dana, srećom našli smo ovaj posao. Ovdje su dobri uslovi za rad. Ko nije radio druge poslove nema pojma, a ja sam bio i rudar i trgovac, vulkanizer, vozač, moralo se, život je to", kaže Asim Genga.
Dok je Asim u Zenici mijenjao poslove, Mahira je radila u trgovinama.
"Kad je dobio otkaz, odlučili smo da probamo na drugom mjestu. Njegova sestra, koja inače radi u Preventu u Zenici, tada je radila obuku ovdje u Goraždu i ona nas je ohrabrila", priča Mahira.
"Bilo je više firmi u Zenici, ali ono... od danas do sutra, sad ima, sad nema posla", dodaje Asim.
Mahira je nekad davno bila u Goraždu, a Asim je dolazio češće dok je radio kao šofer.
Dok priča, na licu 45-godišnjaka izmjenjuju se sjenke. Poslovi koje je radio nisu bili jednostavni, bili su teški i slabo plaćeni, nije bilo sigurnosti. Ali pogledi ljubavi i brige upućeni prema sinu Ameru pokazuju odlučnost. Asim ne govori mnogo, Mahira je u porodici zadužena za riječ više.
Posao istog dana
"Nije bilo jednostavno, ostavljaš sve svoje, došli smo na obuku, razgovor sa direktorom i mogli smo početi odmah sutra. Ameru se svidjelo i to je ono što nam je bilo najvažnije. On nam je tada rekao: 'Vi idite po stvari, a ja ću vas čekati ovdje sa tetkom'. I tako smo odlučili. Bio je august, mislim da je tad bio festival i nismo mogli odmah pronaći smještaj, ali pomogli su nam i smjestili smo se u naselju Baćci u jednu kuću kao podstanari. Isti dan smo počeli raditi. Sad smo preselili bliže gradu, zbog Amera. Njemu je u početku bilo teško da se uklopi sa djecom, ali čim je počela škola sve je bilo mnogo bolje", priča Mahira.
Amer Genga sada ima 14 godina i pohađa deveti razred Osnovne škole "Fahro Baščelija". Pronašao se i u košarci, već četiri godine je u timu KK Radnički, vrijedno trenira i ponekad igra za prvi tim. U međuvremenu je odložio harmoniku, jer je košarka postala prva ljubav.
"Bio je fudbal, pa ples, pa muzička, sve nešto pomalo i dođe jedan dan hoće košarku. Mislili smo da ga neće držati, ali to mu je najvažnije, ništa ga drugo ne interesuje" priča Mahira.
"Sve što radimo, radimo zbog njega", dodaje Asim.
Genge imaju stalni boravak u Goraždu i siguran posao.
"Mi smo se odmah odjavili iz Zenice, uzeli stalni boravak ovdje. Znam da je dolazilo još nekih ljudi, momaka i djevojaka, ali mi smo prvi koji su došli porodično i ostali ovdje, ja ne znam ima li još neko iz Zenice, ali sigurno ima iz drugih gradova", kaže Mahira.
Asim priča da ih je najviše privuklo to što su oboje dobili stabilan posao.
"Firma je stabilnija. U Zenici ne možeš lako doći do posla, možeš raditi nacrno i snalazi se. A ovdje imaš osiguranje, imaš sve, mi nismo nikad radili u nekoj većoj firmi gdje ima više ljudi. Ovdje smo odlično prihvaćeni odmah na početku, ljudi su susretljivi tako da nam nije bilo ni teško ni neobično. Odmah smo upoznali jedan bračni par, družimo se i danas i posjećujemo. Imam prijatelje na svim stranama Goražda, sa Sadbe, Obarka, Pargana...", kaže Asim.
Mahira dodaje da se puno toga promijenilo u Goraždu otkad su ovdje. I da puno ljudi pozdravljaju na ulici, da ih u gradu mnogi poznaju.
Mjesto za dobar život
"Razlika je u odnosu na Zenicu, nekako su ljudi susretljiviji, možda što smo iz Zenice. Tamo smo za praznike i godišnje odmore. Kad god imamo priliku posjećujemo rodbinu, imamo kuću tamo. Malo nam je teže da se uskladimo sa Amerom jer ima i on treninge i školu i ne želi da izostaje. Budemo duže ljeti i Amer tamo provodi raspuste. Nije to nikakva daljina. Kad su oni svi tamo zdravo i dobro i nama je dobro ovdje. Otac mi je bio bolestan, preminuo je prošle godine, tad sam išla svake sedmice, radila sam, ali sam željela ići. Majke nam dođu, budu kod nas, mi idemo i oni dolaze, posjećujemo se kad god možemo", dodaje ona.
"Mala je sredina, mali grad, a manje je i kriminala. Lakše je dijete ostaviti samo kad odemo na posao. Ne razmišljaš mnogo, tamo bismo razmišljali, jer svega ima", smatra Asim.
Najvažnije im je da su svi sretni i da su zajedno.
"Neko kaže 'kako ste mogli ostaviti sve', ja imam brata i dvije sestre, on ima sestre. Pa jeste teško, propuštaš rođendane, djeca odrastaju, ma svi mamo svoje obaveze. Vidimo se preko kamere ali šta, navikne se čovjek. Sretni smo ovdje jer nam je najvažnije da je naš Amer sretan. Ja volim šetati pored Drine, šetalište je lijepo, a sve blizu, nigdje mi ne treba auto", priča Mahira.
"Drina je dobra, ali ja nisam navikao, gledam ljeti narod se kupa, ja zagazim al' hladna brate, kako neko može plivati", smije se Asim.
"Zenica će uvijek biti najljepši grad, ona je u srcu, ali i ovdje je lijepo", kaže Mahira.
Posao u Goraždu omogućio im je da budu zajedno 24 sata. Zajedno rade, imaju iste smjene, a Asimovo radno mjesto je tik iza Mahire.
"To je neka ljubav, ja ovo ne mogu objasniti", smije se Asim.
"Mi smo zajedno uvijek i volimo biti zajedno jer kad je on radio kao šofer, ponekad je danima bio na putu, a ja sama sa djetetom. Zato sad sve možemo nadoknaditi. Zajedno smo u smjeni, zajedno kod kuće, želimo zajedno putovati, da smo skupa slobodni, da iskoristimo vikend ili odmore", kaže Mahira.
Budućnost ipak zavisi od njihovog sina Amera.
"Sve je podređeno njemu, ako on bude želio ostati, ostat ćemo ovdje, možda mu kupiti stan ili nešto, jer tamo imamo kuću sa velikom okućnicom pa nam se ništa ne kupuje dok on ne odluči. Ovdje će u srednju školu, a poslije ćemo vidjeti", kažu Genge.
