Tamo gdje se miješaju ezani i crkvena zvona: Deset razloga da posjetite Sarajevo
Većinu ljudi riječ "Bosna" asocira na rat koji se dogodio devedesetih godina u ovoj zemlji, te pored toga, većina ljudi ne zna ništa o ovoj misterioznoj zemlji. Iz ovog je razloga posjeta Bosni i Hercegovini jedinstveno iskustvo koje nam otvara oči. U ovoj egzotičnoj zemlji smještenoj u jugoistočnoj Evropi živi 40 posto muslimana, 31 posto pravoslavaca i 15 posto katolika.
U Bosni i Hercegovini se prepliću muslimaska i kršćanska arhitektura. Glavni Grad Sarajevo je kulturni centar Balkana koji obiluje religijskom i kulturalnom različitošću. Sljedbenici islama, pravoslavlja, kršćanstva i judaizma živjeli su skupa u ovom gradu stoljećima, zbog čega je Sarajevo zaslužilo ime Jeruzalem Evrope.
Sarajevo, koje leži u kotlini između pet planina - Bjelašnice, Jahorine, Igmana, Trebevića i Treskavice, je bilo prvi grad u Evropi koji je 1885. godine dobio električni tramvaj, a bilo je i domaćin Olimpijskih igara 1984. godine.
Ožiljci od opsade u periodu od 1992. do 1995. godine, a koji su obilježili najdužu opsadu u modernoj historiji koja je trajala 1.425 dana, još uvijek su prisutni u Sarajevu. Rupe u fasadama zgrada i dalje nas podsjećaju na okrutnost rata i njegov utjecaj na ljude.
Sarajevo je fascinantan grad - pripremite se da vas ostavi bez daha svojom različitošću i prijateljski nastrojenim ljudima.
Sarajevo predstavlja preklapanje istočnih i zapadnih kultura. U gradu se mogu vidjeti tragovi Istočnog vizantijskog i Otomanskog carstva, kao i Zapadnog rimskog, Venecijanskog i Austro-Ugarskog carstva. Arhitektura Otomanskog carstva egzistira uz austrougarske, kao i kršćanske i jevrejske građevine.
U gradu možete čuti kako se miješaju ezani s munara džamija, koji muslimane pozivaju na molitvu, kao i crkvena zvona. Na trenutak se zapitate da li se u Evropi ili na Orijentu.
Baščaršija
Baščaršija je stara sarajevska čaršija te povijesno i kulturno središte grada. Izgrađena je u 15. stoljeću, kada je Isa-beg Ishaković osnovao i cijeli grad. Riječ "baš" na turskom znači "glavna", tako da Baščaršija znači "glavna čaršija". Zbog velikog požara u 19. stoljeću, današnja Baščaršija je dvostruko manja nego što je nekad bila. Komunističke vlasti su je htjele potpuno uništiti 1940-ih godina, smatrajući da staro trgovačko središte nema ulogu u modernom gradu, ali su odustale od tog plana.
Baščaršija se nalazi na sjevernoj obali rijeke Miljacke, u općini Stari Grad Sarajevo. Na njoj se nalazi nekoliko važnih povijesnih objekata. Danas je glavna turistička atrakcija grada Sarajeva, gdje se nalaze i najstarije ulice u Sarajevu koje obiluju zanatskim radnjama... Na Baščaršiji možete pojesti ćevape i baklavu, te popiti tursku kafu.
Sebilj
Sebilj je drvena fontana urađena u pseudootomanskom stilu u centru Baščaršije u Sarajevu, koju je izgradio bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica 1753. godine. Taj Sebilj se nalazio nešto niže od današnjeg i izgorio je u požaru 1852. godine, a zatim je premješten po nacrtu češkog arhitekte Aleksandra Viteka 1891. godine. Ovaj dio se također često naziva i "trg golubova".
Sarajevske ruže
Sarajevske ruže su simbolična mjesta ili otisci u betonu koji su nastali od eksplozija granata tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Svaka granata koja je eksplodirala na putu ili betoniranoj stazi ostavila je za sobom kratere u obliku cvijeta, koji su poslije rata ispunjeni crvenom bojom, kao spomenici stradanju.
Bosanska kafa
Iako su Bosanci bili pod Osmanskim carstvom stoljećima, oni nikad svoju kafu ne zovu turskom. Zapravo, Bosanci smatraju uvredom ako kažete kako je bosanska kafa zapravo turska kafa. Bosanci imaju posebnu vezu sa svojom kafom koja je dio njihovog identiteta.
Na Baščaršiji možete popiti bosansku kafu iz bakrenih džezvi uz fildžan i sa kockama šećera.
Vijećnica
Gradska vijećnica se nalazi u Sarajevu nedaleko od Baščaršije na Mustaj-pašinom mejdanu i predstavlja najljepši i najreprezentativniji objekt iz austrougarskog perioda građen u pseudomaurskom stilu. U ovom stilu rađena je većina objekata što ih je u Sarajevu ostavila austrougarska vlast, a sinonim je za austrougarski period u Bosni i Hercegovini i zaštitni znak tog vremena.
Bijela tabija
Bijela tabija je kula na cesti Dariva - Mošćanica, na istočnoj visinskoj koti sarajevske kotline. Podignuta je na mjestu srednjovjekovne tvrđave sagrađene oko 1550. godine. Gornji dio Tabije u krupnim kamenim blokovima nastao je u austrougarskom periodu. Kula je bila od velikog značaja za odbranu grada prilikom napada austrijskog princa Eugena Savojskog u 17. vijeku, te austrougarske vojske 1878. godine.
Bijela tabija se nalazi unutar graditeljske cjeline Stari grad Vratnik koja je proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Gazi Husrev-begova džamija
Gazi Husrev-begova džamija, također znana i kao Begova džamija, je izgrađena 1530. godine u Sarajevu i smatra se jednom od najvažnijih džamija u Bosni i Hercegovini i na Balkanu.
Latinska ćuprija
Latinska ćuprija jedan je od najpoznatijih mostova u gradu Sarajevu. Prvi put se spominje 1541. godine i prvotni most bio je vrlo vjerovatno od drvene građe. Prema popisu bosanskog sandžaka sagradio ga je Husein, sin nekog Širmerda. Godine 1565. nalazimo zapis da ga gradi sarajevski ajan Ali Ajni-beg od kamena. Tu je jasno naznačeno da postoji kameni most (tur. - ćuprija).
Sarajevski ratni tunel
Sarajevski ratni tunel naziv je za tunel koji je napravljen tokom opsade Sarajeva 1993. godine. Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je dvije teritorije koje je držala ARBiH (Dobrinju i Butmir) pa se tako i tunel zvao "Tunel D-B".
Tunel je dug oko 720 metara, a visok oko 1,5 m, dok je na nekim dijelovima bio visok i do 1,8 m. Tunel se u službenim razgovorima ARBiH i UN-a vodio pod imenom "Tunel kojeg nema". Bio je najstrožija tajna Sarajeva, jer su pomoću tunela u Sarajevo stizali hrana, oružje, cigarete itd.
Katedrala Srca Isusova
Katedrala Srca Isusova je stolna crkva Vrhbosanske nadbiskupije i ujedno župna crkva istoimene župe. Nalazi se u sarajevskoj općini Stari Grad, na atraktivnoj lokaciji do koje vode glavna gradska šetališta. Od 1889. godine, kad je blagoslovljena, centar je duhovnog života katolika u Sarajevu.
Izgrađena je na inicijativu nadbiskupa Josipa Stadlera, koji je još 1882. godine, dvije godine prije početka graditeljskih radova, počeo tražiti pogodno mjesto na kojem će podići katedralu.
