Život s ruksakom na leđima: Miljan Kenjić, mladić koji putuje svijetom i uživa u avanturama
Miljan Kenjić je diplomirani žurnalista, a njegove dvije velike ljubavi su fotografija i putovanja. Kada se to spoji u jednu cjelinu, dobijamo nevjerovatne putopise iz brojnih zemalja svijeta.
A, za putovanje svijetom Miljanu ne treba mnogo novca. On uvijek sam sebi organizuje putovanja i unaprijed rezerviše karte, pa je tako u Moskvu otputovao za samo 45 eura, dok je povratnu kartu za Izrael platio 48 eura.
Sretni i uzbudljivi život s rancem na leđima
Želja za putovanjima u njemu se javila veoma rano. Još kao dijete gledao je emisije o životinjama i predivnim predjelima planete. Posebno je volio gledati emisiju "Opstanak" na tadašnjoj televiziji Sarajevo i čitati magazin National Geographic.
Avanturistički nagon u njemu je rastao i jačao dok je razgovarao sa starijima koji su u mladosti u "Stojadinu" obilazili svijet.
"Moje prvo pravo putovanje bilo je u Amsterdam prije nekih deset godina. To putovanje sam osvojio na nagradnoj igri u organizaciji jedne beogradske turističke agencije. S obzirom da agencija sa kojom sam išao pravi aranžmane uglavnom za mlađe ljude i one sa 'plićim' džepom, imao sam priliku da se upoznam sa ljudima koji cijeli svoj život putuju sa rancem na leđima i ispruženim palcem, tako sam na osnovu njihovih iskustava shvatio da je to ono što bih i ja htio probati", kazao je Kenjić za Klix.ba prisjećajući se kako se u njemu probudio avanturistički duh.
Bio je u gotovo svim zemljama Evrope, boravio je u Jugoistočnoj Aziji, a nedavno je posjetio Rusiju i Bliski istok.
"Nikada ne kreći na putovanje sa nekim koga ne voliš"
Zanimljivo, Miljan koji tvrdi da je "inficiran" putovanjima, gotovo uvijek putuje sam, vodeći se onim motom da je najljepše i najkorisnije sam se otisnuti drumovima svjetskim.
"Putovati sa nekim je lijepo, ali putovati sam je još ljepše. Razlog tome je što kad putuješ sa nekim nikad ne možeš biti siguran kako će ta osoba reagovati kada dođe do nekih nepredviđenih situacija kao što su spavanje na aerodromu, u vozu ili na plaži zbog prebukiranosti hostela. Nemaju svi iste prioritete kada kreću na neko putovanje, jer neko želi da vidi Hram tigrova i džunglu, a drugi žele da uživaju na plažama i tada dolazi do sukoba", ispričao je Miljan.
Najveća briga - gdje napuniti baterije
No, to nije jedini razlog zbog kojeg gotovo uvijek putuje sam.
"Volim putovati sam jer nerijetko tako upoznajem ljude koji se također sami upuštaju u avanturu. Često se ispostavi da idu na isto mjesto kao i ja i da imaju ista interesovanja, a, s druge strane, ne postoji prepreka da u svakom momentu bez svađe promijenimo mišljenje i raziđemo se", kazao je dodavši: "Kada putujete sami osjećate neograničenu slobodu, a to je ono što je ipak najbitnije u cijeloj ovoj priči. Što se tiče straha, on ne postoji, samo pazim da se ponašam u skladu sa običajima zemlje u kojoj se nalazim, jer što je nama na Balkanu normalno u drugim zemljama može biti uvreda za nekoga. Najveća briga mi je hoću li imati gdje napuniti bateriju fotoaparata."
Na svakom od putovanja, kako tvrdi, doživi mnoštvo lijepih momenata, ali najveći utisak na njega ostavili su Tajlanđani, ljudi koji su uvijek nasmijani.
"Čudno je to kada se poslije Evrope pojaviš na prostoru gdje dnevno dobiješ stotine osmijeha, a zauzvrat od tebe ne očekuju ništa osim da im uzvratiš na isti način. Kod nas kad ti se neko bez ikakvog razloga osmjehne, ili je lud ili hoće nešto od tebe", ispričao je Miljan kroz smijeh.
Napad pasa lutalica i gubljenje u džungli
Naravno, avanture ne prolaze bez pomalo opasnih situacija, ali i anegdota. Neka od njegovih najstrašnijih iskustava bila su napad čopora pasa lutalica u primorskom gradu Krabi na jugu Tajlanda te kada je zalutao u džungli. Također, strah je pretrpio i tokom leta iz Singapura ka Kambodži, kada su bile jake turbulencije.
"Jedne noći sam krenuo da vidim kako izgleda Wat Kaew temple ili Bijeli hram, jedan od najljepših hramova na Tajlandu. Međutim, kada padne mrak plato ispred hrama postaje dom psima lutalicama koji uživaju u toplini pločnika i ostacima hrane koju su turisti tokom dana bacali u korpe. Ja, naravno, nisam znao da je opasno ići sam u ta doba dana, pa sam imao priliku da se borim sa 10-ak pasa koji su štitili svoju teritoriju od nepozvanog gosta. Jedino što me spasilo u tom momentu bio je tripod za kameru kojim sam uspio da ih obeshrabrim i nakon pola sata borbe otjeram. Druga situacija koju bih mogao nazvati opasnom je kada sam obilazeći drevni grad Angkor Wat pri povratku u hostel pokušao prečicom doći do glavnog ulaza pa krenuo putem za koji se kasnije ispostavilo da vodi duboko u džunglu punu otrovnih i opasnih životinja, ali nakon nekoliko sati lutanja nabasao sam na šumski put koji me odveo do naseljenog mjesta", ispričao je avanturista.
No, svakako postoje i brojne anegdota sa putovanja. Tako je jedne prilike kada se vraćao vozom iz Rumunije zaspao u kupeu. Međutim, njegov vagon je umjesto u Beograd otišao za drugi rumunski grad, a kondukter ga je zaboravio probuditi.
"Pošto je bio noćni voz, probudio sam se ujutru i tako ležeći osjetim da se voz ne kreće i da je sve mirno. Polako ustanem, otvorim prozor, pogledam na jednu stranu ne vidim vagone, pogledao na drugu stranu opet ništa i tako shvatim da taj vagon nije išao za Beograd i da su me zaboravili probuditi. Trebalo je sat vremena da shvatim da sam u Rešici, rumunskom gradu u blizini granice sa Srbijom. Krenuo sam da se raspitujem kako da dođem do nekog prevoznog sredstva koje će me odvesti do Beograda odakle bih dalje nastavio za Sarajevo. Uđem u tramvaj i kondukterka pokušava na rumunskom da mi objasni kako da dođem do autobuske stanice, jer engleski ne govori. Dok su drugi putnici blijedo posmatrali nas dvoje koji smo već 15 minuta pokušavali da se sporazumijemo, ja sam opsovao, a žena sva ozarena odgovarila: "Pa što me ne pitaš na srpskom?", inače ona dolazi iz grada čiji stanovnici pored rumunskog govore i srpski. Ubrzo sam pronašao stanicu i minibus do granice, prešao granicu pješke, zatim stopirao do Bele Crkve odakle sam autobusom došao do Beograda, pa dalje za Sarajevo", prisjetio se Miljan.
Indija i Nepal zaokruženi na karti svijeta
On sve svoje slobodno vrijeme koristi za planiranje narednog putovanja. Trenutno se priprema za put u Indiju i u Nepal.
"Imam nekoliko planova što se tiče putovanja u ovoj godini. Želim da obiđem Indiju i Nepal, a ukoliko uspijem naći sponzore prioritet će biti projekat 'Vozom od Beograda do Vladivostoka'. prvobitno je bio plan da početni grad bude Sarajevo, ali zbog ukidanja linije Sarajevo – Beograd to trenutno nije moguće", kazao je mladić koji inače radi na riječnom turističkom brodu i na taj način također spaja ugodno s korisnim, a godišnje odmore provodi putujući svijetom i samostalno finansirajući svoje avanture.
Istakao je da svi koji imaju želju da putuju trebaju samo da se upuste u avanturu, a novca za to ne treba mnogo.
Jeftino putovanje svijetom - memorisanje nevjerovatnih predjela i uživanje u slobodi
"Istina je da mnogi ljudi žive sa predrasudama da je za neko egzotično putovanje potrebno izdvojiti nekoliko hiljada eura, jer se ograničavaju na agencijske ponude i veoma rijetko se odlučuju da sami organizuju putovanje. Najskuplja stavka je avionska karta, ali postoji veliki broj internet stranica koje svakodnevno nude akcijske ponude aviokarata koje bivaju i do 70 posto jeftinije. Također i rezervacija nekoliko mjeseci ranije utječe na cijenu", istakao je avanturista sa iskustvom.
On uglavnom boravi u hostelima, ali nerijetko se desi da prespava na plaži, aerodromu ili putuje noćnim vozom kako bi uštedio novac.
"Još jedan način na koji je moguće sačuvati budžet je i Couchsurfing, odnosno besplatno korištenje stambenog prostora ljudi širom svijeta i jedina obaveza je da onaj koji je spavao kod nekoga mora tu istu osobu da primi u svoj stan ukoliko to zatraži od njega. Hrana u egzotičnim zemljama je jeftina, jer u većini tih država ljudi su siromašni, a samim tim i cijene hrane pristupačne. Također postoji veliki izbor hostela koji u svom sastavu imaju kuhinju tako da oni koji su malo vičniji mogu sami sebi spremiti ručak po 3 do 4 puta jeftinijoj cijeni, nego što je to u restoranima", rekao je Sarajlija koji je pokrenuo i svoju stranicu jeftinaputovanja.org kako bi pomogao svima koji žele putovati da to učine što jeftinije.
Putujući, Miljan mnogo vremena provodi sjedeći u autobusima, vozovima i čekajući letove, a taj "prazni hod" iskoristi za prenošenje utisaka na papir.
Tako nastaje njegov putopisni dnevnik, a uskoro će čitatelji portala Klix.ba imati priliku da iz njegovog dnevnika pročitaju utiske iz Palestine i Izraela, naravno, potkrijepljene fotografijama.
