'Toranj luđaka' u Beču

Godine 1866. psihijatrija je zatvorena te je Toranj od tada služio kao dom za medicinske sestre, doktore ili kao prostor za razne radionice.

Toranj je danas proglašen nacionalnim spomenikom, a još od 1971. godine u njemu je smješten Patološko-anatomski muzej čiji počeci datiraju iz 1796. godine.

Za razliku od današnjih bolnica koje odaju miris sanitarnih i dezinfekcionih sredstava, Toranj luđaka je bio poznat ne samo po neugodnim i jakim mirisima, već i po tjeskobnim i tmurnim prostorijama.

Odmah pri ulazu posjetioca dočekaju uski koridori i tamne ćelije, a svuda su postavljeni eksponati ljudskih organa, kostiju i dugog koji od posjetilaca djelomično zahtjevaju zaista izdrživ želudac.

Obilazak počinje u jednoj od ćelija punoj ljudskih lobanja, da bi se nastavio koridorom u kojem se, između ostalog, nalazi vitrina sa želučanim sadržajem nekadašnjeg zatvorenika. U nadi da će dobiti odobrenu posjetu doktoru, zatvorenik je progutao veliku količinu eksera koje posjetioci sada zajedno sa želucem mogu posmatrati sačuvane u formalinu.

U sklopu muzeja očuvana je ordinacija i apoteka iz 1820. godine, veoma tamna i tjeskobna. Medicinski instrumenti i medikamenti su poredani po sobi, a u sredini je operaciona stolica - kao scena iz nekog današnjeg horor filma.

Toranj luđaka sa prikazom pravih, ljudskih primjera bolesti, bolesnih tkiva, tjelesnih anomalija i drugog ne služi samo kao muzej, već i kao mjesto za stručno usavršavanje doktora i medicinskog osoblja, kao mogućnost pronalaska načina da se buduće generacije spase od određenih umnih i tjelesnih bolesti.