REPORTAŽA / Slovenci vožnjom bicikla po bivšoj Jugi slavili rođendan
Potpisnik ovih redova upoznao je učesnike pomenutog događaja u Mlinima pored Dubrovnika. Naime, oni su se u to vrijeme vraćali u Sloveniju. Obećali su da će nakon dolaska proslijediti tekst i slike. To su i učinili! U uvodu treba istaći da je zamišljeno da ovo bude kombinacija biciklizma i porodičnog izleta po krajevima bivše Jugoslavije.
Pripreme počele prije dvije godine
Štef, Suško, Matko i Zupi, kako ih od milja zovu njihovi najbliži, naglašavaju da su djeca Juge. Kako ističu u nekadašnjoj državi doživjeli su dosta lijepih trenutaka i ta nostalgija ih je "vukla" na ovakav izazov. Sportisti su u duši. Zimi na skijama, a ljeti na biciklima. Osim toga često planinare s porodicom. Pripreme za izlet po prostorima nekadašnje države počele su još prije dvije godine, kad je ideja i zamišljena. Na početku 2011.godine zacrtali su i trasu, rezervisali hotele i napravili program za žene i djecu.
Prije polaska na dug i neizvjestan put trebala im je dobra karta. Štefan Ošlaj, koji je bio "idejni tvorac" putovanja, dobio je kao poklon za rođendan "Garmin" i put je mogao početi! Krenuli su iz Kranja u subotu 30. jula. Vrijeme je bilo oblačno. Međutim, prije granice s Hrvatskom počela je padati kiša i to je bio dovoljan tazlog za odmor. Nakon, predaha nastavljen je put, a poslijepodne su članovi ekpedicije došli u Dugu Resu.
"U hotelu gdje smo spavali bila je svadba, koja je trajala cijelu noć. Onako umorni morali smo slušati muziku. Nismo spavali, a dugi dan trebali smo preći 160 kilometara. Adrenalin nam je dao moć, energiju i motivaciju", kaže za naš portal Štefan Ošlaj.
Nakon vožnje po makadamu stigli umorni, prljavi, gladni...
U Velokoj Kladuši ušli su u našu državu. To je ujedno bila i najduža etapa na čitavoj trasi. Pravi šok doživljeli su kada su nakon Bosanske Krupe ugledali tablu "Bosanski Petrovac – 45 km; 38 km makadam; 7 km asfalt". Dakako, sa sportskim biciklima po makadamu nije lako. Postojala je opasanost da pukne guma. Oni podvlače da je na svim kartama pomenuta dionica ucrtana kao glavni put. Ipak, nije bilo tako. Znali su da će biti teško, ali su se upustili u avanturu. Nakon 12 sati vožnje susreli su se sa svojim porodicama u Bosanskom Petrovcu. Umorni, prljavi i gladni …
Tada su se donijeli odluku da svaku večer prije spavanja naprave pregled puta za naredni dan i da se što više informišu kod lokalnog stanovništva. Zatim je došao dan male relaksacije. Etapa nije bila teška. Tomaž Zupan imao je nekoliko pošteškoča zbog povrijeđenog koljena, ali izdržao je.
Put su završili na Plivskom jezeru. Nakon zajedničkog ručka pogledali su grad Jajce, posjetili su i muzej. Navečer su ponovo planirali put prema glavnom gradu BiH Sarajevu. Saznali su da se na jednoj dionici, koju trebaju preći, obnavlja most. To je bilo u blizini Travnika. Shvatili su da bi zaobilazak produžio put za oko 30 kilometara. Ipak, rizikovali su i krenuli.
"Kako kažu, 'sreća prati hrabre'. Naime, kad smo došli do mosta on još nije bio otvoren, ali su nam radnici omogućili da pređemo. Već naredni dan postavljen je asfalt. Bilo im je zanimljiva naša priča i htjeli su da nam izađu u susret. Mislim da smo bilo prvi putnici preko obnovljenog mosta", kazao je za Sarajevo-x.com Ošlaj.
Imali negativno iskustvo sa sarajevskim revizorima
Napominju da su u Sarajevo stigli prije svojih porodica koje su tog dana posjetile kanjon rijeke Vrbas i grad Travnik. Osim toga nisu znali da su skratili put, te da su stigli dva sata ranije. Kada su se svi sklupi otputovali su u Bijeljinu da pogledaju etno selo. Kažu da ih je golicala znatiželja.
Ponovo su se vratili u bh. prijestolnicu. Svakako, otišli su i na ćevape. Ipak, doživjeli su i jednu neugodnost. Naime, nakon provedenog dana u centru grada tramvajem su se vraćali u hotel na Ilidži. Naglašavaju da nisu znali da trebaju poništiti kupljenu kartu. Stigli su revizori koji su ih na nekulturan način istjerali iz tramvaja i naplatili kazne zbog toga što nisu poništili karte. Podvlače da im je ovo bio jedini neugodan događaj na cijelom putovanju.
Oduševljeni kanjonom rijeke Tare
Rano ujutro narednog dana krenuli su prema Tari gdje su imali rezervaciju za rafting u DMD kampu.
"Davor je imao problema s povredom mišića, ali je nekako izdržao. Meni je pukla guma na biciklu. No, i taj smo problem brzo riješili. Mokri i smrznuti stigli smo u kamp. Oko podneva smo otišli na rafting. Bilo je super, nezaboravno iskustvo", ispričao je Ošlaj.
Poslije toga odlučili su da krenu prema Crnoj Gori. Posebno su bili oduševljeni kanjonom Tare. Naglašavaju kako je bilo puno tunela. No, neki od njih bili su bez svjetla, a to je bilo izuzetno opasno za bicikliste. Pojedine su prošli pješke sa biciklom pored sebe. Uskoro su stigli u Nikšić. Obišli su planinu Vučje. Navečer su napravili plan za zadnju etapu. Dogovorili su se na kojoj će se plaži u Budvi sastati.
"Jedan konobar nam je rekao da idemo do Risana, a potom dalje do Budve. Cesta je bila izvanredna. Složili smo se da nam je to nagrada. Naime, vozili smo niz brdo oko 10 kilometara. Spuštali smo se i vidjeli more. Nevjerovatan prizor! Putovali smo oko 70km/h.Kad smo stigli na plažu bila su vidljiva zadovoljna lica. Ja sam ispunio obećanje. Platio sam kafu na Svetom Stefanu", zaključio je razgovor Štefan Ošlaj.
Ukupno su prešli 868,39 kilometara. Prosječna brzina vožnje bila je 24,8 km/h. Nisu imali problema sa ostalim učesnicima saobraćaja. Baš naprotiv, bili su atrakcija. Mnogi su im željeli pomoći...
