FOTO / Škodom iz 1969. godine proputovali svijet za 254 dana
Osmomjesečni put uspješnog postdiplomca Mihala Vičara i diplomiranog novinara Martina Betka trajao je 254 dana, što je rezultiralo nastankom bogate riznice utisaka ovjekovječenih prvo u dnevnik, a potom i u dokumentarni film.
Njihova "Julija", kako od milja zovu škodu (1000 MB) iz 1969. godine, u svoj već požutjeli "rodni list" upisala je još 36.700 pređenih kilometara, obišla 22 zemlje na četiri kontinenta i kako oni to vole reći "popila" 3.000 litara benzina.
Rađanje ideje i prikupljanje novca
Ideja za put nastala je, kažu, spontano. I to u pubu. Nakon penjačkog treninga na vještačkoj stijeni i ispražnjenih pet krigli piva, odvažili su se da sa skromnim šoferskim stažom sjednu u stari auto i otisnu se hiljadama kilometara daleko od toplog doma. Ali, kada su se uhvatili za studentske džepove, shvatili su da sa tankim novčanikom to i neće ići baš tako lako.
"Kada smo počeli planirati putovanje nismo uopšte imali novaca, niti ikakvog iskustva sa autima. Imali smo jedino san i ideju. Iako skoro niko od ljudi u našem okruženju nije vjerovalo da ćemo uspjeti, uz mnogo truda i energije naš san smo pretvorili u javu. Zato svaki čovjek treba da slijedi svoje snove i ne odustaje od njih tek tako", pričaju naši sagovornici.
"Prvo, Škoda 1000 MB je veoma jednostavan auto koji bi mogao bilo koji mehaničar na svijetu da popravi. Dijelovi nisu skupi, a postojao je i emotivan razlog jer je ovaj model auta bio veoma popularan u genaracijama naših roditelja. Uz sve to, kako smo u vrijeme planiranja putovanja bili studenti praznih džepova, a naša Julija nam je poslužila i kao odličan mamac za medije i sponzore. Na tome smo joj beskrajno zahvalni", kažu češki avanturisti.
Pričaju kako su sa sobom ponijeli dosta rezervnih djelova, jer ih za Škodu nisu mogli nabaviti tokom putovanja.
"Na putu smo bili osam mjeseci. Proputovali smo kroz 22 zemlje i četiri kontinenta. Krenuli smo iz Česke istočno prema Baltiku, Rusiji pa sve do Vladivostoka. Zatím smo prešli u Južnu Koreju i odatle do USA i nastavili smjerom na jug preko Meksika, Srednje Amerike, Paname, Kolumbije, Venecuele, Brazila, Gvajane, odakle smo se prebacili do Belgije i preko Njemačke nazad kući u Olomouc", objašnjavaju odvažni Česi.
Najljepše u Južnoj Koreji
Ističu da je svaka od zemlja posebna na svoj način, ali da su se oduševili Južnom Korejom. Kažu i da im je svaki dan je po nečemu bio jedinstven, a da je najteže bilo u Americi kada njihovu "Juliju" devet dana nisu htjeli da puste iz lučke carine.
"Borba sa američkom vladom je bila veoma frustrirajuća, naša škodicu su držali zatvorenu tri dana u karanteni jer su joj u "utrobi" našli komade gline sa sjemenkama trave iz Sibira. Na kraju sve se dobro završilo. Pozitivni doživljaji su uglavnom vezani za ljude koje smo usput sretali. Mnogo su nam pomagali, čak su nas i nekoliko puta ugostili u svojim domovima."
Na kraju zanimljivog razgovora, pitali smo naše sagovornke da li su ikada bili u BiH i šta misle o našoj zemlji.
"U BiH smo bili prije dvije godine sa prijateljima i proputovali smo je uzduž i poprijeko. Pokušali smo otići i na Maglić, ali zbog lošeg vremena smo se morali vratiti. Uživali smo na raftingu Tarom i moramo vam priznati vaša zemlja nam se mnogo svidjela. Kako zemlja tako i ljudi, stekli smo utisak da ste mnogo gostoljubljiviji nego mi Česi", zaključuju u svojoj priči za portal Kix.ba izuzetno pričljivi češki dvojac.
