Značenje riječi "shard" u engleskom jeziku predstavlja šiljak, oštru krhotinu stakla kako se na prvi pogled doima i ovaj objekat. Ukupan projekat, je investicija od dvije milijarde funti, a uključuje i izgradnju pratećeg, nižeg objekta, The London Bridge House, rekonstrukciju metro stanice London Bridge i preoblikovanje ukupnog neposrednog susjedstva nazvanog The London Bridge Quarter.
Pojam "vertikalnog grada" predstavlja ne samo bitan element arhitektonkog dizajna već i značajan sociološki faktor. "The Shard" je realizacija modernističkog sna o cijelovitom "društvenom ekosistemu" unutar jedne strukture, unutar jednog spektakularnog objekta. Objekat koji će zamijeniti toranj Southwark iz 1970. godine bit će prvi istinski britanski multifunkcionalni toranj.
The Shard je lociran preko puta drugog tornja, dominantnog nad panoramom Londona, "Gherkin" (“Krastavac“) Normana Fostera, iznad jedne od najprometnijih saobraćajnica, u blizini poznate lokacije London Bridge, a u dijelu grada London Bridge Quarter koji je jedan od najatraktivnijih dijelova grada i globalno interesantna destinacija. Investitori i stručnjaci pretpostavljaju da će i Shard postati još jedno internacionalno prepoznatljivo obilježje grada.
Prvobitni investitor je bio Irvine Sellar i Sellar Property Group – investicijska, razvojna kompanije predana izgradnji visokokvalitetnog urbanog okruženja sa svim arhitektonskim, inženjerskim i tehnološkim inovacijama koje primjenjuju u svim svojim projektima pa tako i u ovom projektu Renza Piana koji i sam zadnjih godina pokazuje veliki interes za ekološki aspekt izgradnje i sam priznaje da je veoma ponosan na činjenicu da The Shard, zahvaljujući svom volumenu i poziciji ne baca sjenu na grad već na rijeku i time ne narušava kvalitet življenja okolnog stanovništva.
Nakon finansijskog kraha, Katarski konzorcij osigurava 80% vlasništva nad objektom i u njegovoj daljoj izgradnji učestvuje sa 1,4 milijarde funti.
Projekat je izrađen još 2000. godine sa karakterističnom, ostakljenom fasadom i sa panelima koji reflektuju svjetlost, postavljenim pod određenim uglom tako da se sama fasada, njen izgled, mijenja zavisno od vremenskih prilika kao i godišnjeg doba. Nakon pada tornjeva Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku, neboderi se grade prema novoj grupi standarda (US National Institute of Standards and Technology – NIST) a The Shard je projektovan tako da izdrži i najnepovoljnije uslove.
Visina objekta je 310 m, sa 87 sprata te se vjeruje da će kada bude završen, u maju 2012., biti najviša zgrada zapadne Evrope. Od sadržaja, prema projektu, zastupljeni su uredi, restorani, stambeni kapaciteti te vidikovci na raznim etažama i trgovi na višim. Stanica metroa je predviđena na podzemnoj etaži, direktno povezana sa uredskim prostorijama, a predviđeni broj putnika je 350.000 dnevno.
Izgradnja Sharda je počela u martu 2009. godine.
Prva skica samog tornja nastala je na poleđini salvete u jednom berlinskom restoranu kao zaključak analize Renza Piana da objekat ne može biti iste širine u podnožju i na vrhu. Ideja vodilja arhitekte su bili jarboli brodova koji nestaju u nebu kao i tornjevi karakteristični za 16. stoljeće. Renzo Piano, arhitekta za kojeg možemo reći da nema karakterističan stil projektovanja kao ostali značajni arhitekti našeg vremena, svaki novi projekat shvata kao izazov i prilagođava rješenje zadatku i okruženju te ostavlja, kao i inače jedinstven pečat.
Navijači ismijavaju Riceovu djevojku zbog izgleda, slomljena je obrisala sve fotografije
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
