{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Nostalgija i očajnička potreba mogle bi oživjeti prvu arapsku željezničku prugu

20.10.2014. u 14:25
10
7
Nostalgija i očajnička potreba mogle bi oživjeti prvu arapsku željezničku prugu
10
U Libanu nisu imali priliku vidjeti voz na šinama još od 1997. godine kada je ugašen željeznički prevoz cementa do glavnog grada.


Nekadašnja željeznička stanica i tvornica Rayak danas je napušteno mjesto zahrđalo, ruševno, zaraslo u grmlje. Stotine tamošnjih vagona svjedoči o nekada ponosnom zdanju, simbolu slavne libanske željezničke historije, a sada samo podsjetniku na turobnu sadašnjost, piše Independent.

Iz Rayaka je polazila prva arapska željeznička pruga. Voz je 1895. godine putnike prevozio iz Bejruta do Damaska putem od 145 km, a putovanje je trajalo devet sati. Linija za Alep je izgrađena 1909. godine, a kasnije tokom 20. stoljeća je produžavana pa je povezivala Bejrut sa Saudijskom Arabijom kroz Hijaz, a s Istanbulom kroz Alep. Tokom Drugog svjetskog rata savezničke snage su dodale linije koje povezuju Haifu, Bejrut i Tripoli.

Međutim, nakon izbijanja libanskog građanskog rata 1975. godine željeznica je uništena, a prevoz putnika je naredne dvije godine zamrznut.



Stariji Libanci se s nostalgijom sjećaju dana kada su vozom mogli putovati sve do Pariza.

Šezdesetogodišnji Hayssam Bourji još uvijek se sjeća zvukova vozova koji prolaze.

"Vozio sam se do Sirije i nazad, samo da se zabavim", kaže on. U Rayak je došao da svojim unucima pokaže kako je i u Libanu nekada postojala željeznica.

Posjećivanje stanica omogućeno je 2005. godine. Pod sirijskom okupacijom one su korištene kao vojne baze. Najvrednija oprema prebačena je u sirijski željeznički muzej u Qadamu, a većina je uništena kada je taj depo bombardovan u toku sirijskog sukoba.

Libanci vozove na svojim šinama nisu vidjeli od 1997. godine, kada je u glavni grad ušao posljednji teretni voz sa cementom. Ipak, tamošnje Ministarstvo prometa i dalje zapošljava 370 ljudi. Više od 120 su vozači autobusa, a ostali radno vrijeme provode uglavnom čuvajući razna napuštena mjesta. S vremenom je država prodala 90.000 hektara zemljišta gdje sada niču gradilišta i bilboardi sve do obale.

Kako bi dopunilo svoj budžet Ministarstvo je također prodalo vozove u otpad i izdalo dozvole za privatno korištenje stanica. Nekoliko njih pretvoreno je u barove, piše Independent.



Elias Maalouf, osnivač nevladine organizacije Train Train, se zgražava nad ovakvom modernizacijom.

"Zavarili su projektore i ventilatore na vozove. To vrijeđa našu baštinu! To je jedna od pet preostalih lokomotiva koje postoje na svijetu", poručuje on.

Sa kolegama istomišljenicima Maalouf pokušava ponovo pokrenuti liniju između obalnih gradova Byblos i Batroun.

"Potrebna nam je priča o uspjehu. Ovaj projekt sa budžetom od oko 542.500 eura bi se mogao završiti za nekoliko mjeseci", ističe. Ipak, potrebno je zeleno svjetlo vlade.

Oživljavanje željezničke linije bi oživjelo preopterećene libanske prometnice, a to bi olakšalo prebacivanje s jednog mjesta na drugo u zemlji u kojoj su sredstva javnog prevoza vrlo ograničena, te se građani moraju osloniti na vlastite aute, kombije i zajedničke taksije.

Studiju izvodljivosti ponovnog pokretanja linije Bejrut - Tripoli finansira Evropska investicijska banka, a rezultati bi trebali biti objavljeni 2016. godine.

"Moramo ljudima pokazati da smo prije 120 godina imali željeznicu i da je možemo ponovo imati", poručuje Maalouf.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: