{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Dosta para za malo muzike

S
22.8.2009. u 08:00
0
92
Dosta para za malo muzike
0
Dosta para za malo muzike
Opatija
Svi koji su se ovog ljeta iz Bosne i Hercegovine zaputili ka hrvatskoj obali na odmor, a koji su za susjednu zemlju beznačajna statistika, morali su dobro podebljati svoje novčanike. Naime, Hrvatska je bez imalo pretjerivanja preskupa u odnosu na ono što ima ponuditi turistima koji dolaze na njenu obalu radi odmora. Cijene kao da neprestano rastu, dok je vlada nedavno usred sezone povećala i PDV koji je dodatno 'zapaprio' čitavu situaciju. Evo jednog zapažanja sa plavog Jadrana.
Prva stvar na koju se mora računati kada se ide na hrvatsko primorje jesu gužve, koje mnogim motoriziranim turistima koji hiljadama vozila hrle na more i zadaju dodatnu glavobolju, uz činjenicu da poprilično skupo moraju platiti i vožnju kroz tu gužvu.

Osim autoputeva, u Hrvatskoj se naplaćuje i sve ostalo gdje se faktički pare mogu uzeti – most prema otoku Pagu, tunel koji vodi ka Istri, pa čak i istarski magistralni put koji vodi ka gradovima poput Umaga.

Ovog ljeta nije bila rijetkost ni da se u jeku sezone zatvaraju važne dionice ključnih puteva, poput one iznad Rijeke, što je mnoge vozače primoravalo da koriste stare magistralne ceste, koje su čitavo putovanje do neke željene istarske destinacije produžavale za par desetina kilometara.

No, onima koji su željni mora i koji dolaze iz susjednih zemalja poput Slovenije, Austrije, Mađarske, zatim dalje iz Njemačke, Italije, Francuske i Holandije, i kojima je Istra ove godine bila uglavnom glavna destinacija, ni to nije bila velika žrtva. Veća je bila ona koja se morala podnositi na samim destinacijama gdje se vide mnogi nedostaci hrvatskog turizma.

Uz relativno dobre regionalne i lokalne ceste, koje još uvijek većinom datiraju iz dobrih vremena Titove Jugoslavije, hroničan problem turističkih mjesta i gradova poput Rovinja i drugih jeste nedostatak parking prostora. Naime, u desetinama prelijepih naselja, koja su doslovno okupirali stranci, i dalje ćete zateći vozila parkirana na trotoarima, što u velikom broju slučajeva onemogućava dvosmjerno kretanje, dok su parkinzi u centru grada, ako se kojim slučajem odlučite ići automobilom, gotovo stalno popunjeni.

Uz prebukirane gradske ulice, česta je slika da se na mnogim raskrsnicama stvaraju gužve jer regulacije saobraćaja uopšte nema, niti policijske niti one uz pomoć semafora, te je sve prepušteno dobroj volji i opštoj kulturi vozača. Ona je, srećom, na zavidnom nivou.

Iznajmljivanje apartmana posebna je priča. Osim što u prosjeku koštaju 50 eura, što je i mnogim Evropljanima puno, očito je i da standardi onoga što se izdaje nisu jednaki, pa se vrlo često može desiti da iznajmite apartman kojeg ste pogledali na internetu i koji ima sve što ste željeli, a kada dođete na ljetovanje nema, naprimjer, klima uređaj ili se on ne može koristiti ako se na cijenu od 50 eura ne plaća dodatnih 10 po danu.

Porodica Schmidt iz Njemačke, s kojom je vaš novinar razgovarao, rekla je da su umjesto klime dobili ventilator i da pored toga tokom vrelih ljetnih noći moraju otvoriti sva vrata i prozore kako bi se rashladili. Uz to su iznajmljivali dva apartmana kod istog vlasnika.

Naravno, mnogi pod apartmanom ne podrazumijevaju ni to da u njemu mora biti i televizor ili neki drugi aparat za praćenje medija, i to u svakom slučaju spada u neke dodatne usluge koja se jednako dodatno i naplaćuju.

Jako skupa hrana

I za sve one koji u recesijsko vrijeme žele uštedjeti barem na hrani, kupujući u hrvatskim tržnim centrima i supermarketima, ta želja neće moći biti ispunjena. Naime, cijene su, uz nedavno povećani PDV, otišle i previše visoko. Tako ćete za nekolicinu artikala za osnovnu prehranu, potrošiti čak stotinu kuna. Gledano iz perspektive Bosne i Hercegovine, naprimjer, iste artikle istog hrvatskog proizvođača ćete platiti duplo skuplje nego kod nas.

Uz namirnice, osjećaj da hrvatski turizam uzima na svakom koraku i da je na prvom mjestu iscjediti što više novca, pokazuje naplata i nekih osnovnih usluga poput korištenja interneta. Turističke agencije koje posjećuje veliki broj ljudi umjesto da svojim posjetiocima ponude besplatan pristup internetu, mizernih 10 minuta surfanja naplaćuju po čak šest kuna.

Ukoliko se želite brodićem prevesti na neki obližnji otok, cijene i za to su skočile, pa ćete tako 15-ak minuta vožnje platiti cijelih 30 kuna. Platit ćete i ulazak u svaki muzej, diskoteku, ili bilo koji drugi objekat u kojem se može nešto vrijedno pogledati. Besplatno nema gotovo ništa što bi bilo neka vrsta ustupka turistima, posebno u godini ekonomske krize, kako bi se što više ljudi privuklo u zemlju.

Karikaturalno ali istinito je da se jedino hodanje ulicom i razgledanje ne naplaćuje, pa je velikom dijelom turista uz lizanje sladoleda to najčeši izbor, s obzirom da cijene prijete svojom visinom pri svakom pogledu.

Ako se pak nađete na plaži i želite nešto kupiti da pojedete ili popijete, to je u turističkim središtima poput Rovinja, naprimjer, skoro pa nemoguća misija. Ako naletite na neki rijetki restoran koji prodaje flaširanu vodu ili sokove, platit ćete ih masnih devet kuna za najmanju moguću bočicu.

Odete li naivno na gradsku pijacu da si kupite voća i povrća, cijene se po kilogramu kreću od vrtoglavih 30 kuna (približno osam konvertibilnih maraka) pa nadalje. Sa hrvatskim domaćim proizvodima, poput maslinovog ulja, situacija je jednaka, pa će vas jedna minijaturna bočica koštati 40 kuna.

Gdje se ide, šta se radi

Uz, čini se, hroničan nedostatak sadržaja u hrvatskim primorskim gradovima, kojima bi se turisti zabavili tokom noći, i previsoke cijene one siromašne ponude koja je sada na raspolaganju, velika većina ipak okupira glavne promenade malih gradova, razgleda izloge i eventualno kupi poneki suvenir. Interesantno je primijetiti da su pijace sa suvenirima i potrepštinama za more najposjećenija mjesta i da ćete na njima susresti dosta ljudi.

U ljetnim baštama, restoranima, i kafanama na prvi pogled dosta je mušterija, ali se i oni već nakon 22 sata počinju prazniti i već oko 23 sata primorski gradići, uz par izuzetaka, postaju prazni i beživotni.

Nema koncerata, nema ulične zabave i sve se svodi na besciljno lutanje ulicama, razgledanje stvari koje ste već vidjeli i analiziranje odakle dolaze koji turisti.

I ako je ovakva situacija u Istri, kao ponajboljem komadu hrvatske obale, šta je onda sa onima ostalima koji imaju još manje za ponuditi? I šta onda raditi tokom prosječnog desetodnevnog odmora?

Hrvatska ima zahvaliti ponajprije tome da ima lijepu obalu, čisto more i poprilično očuvanu prirodu koji još uvijek mogu privući dosta ljudi iz najbližih država EU. Ta činjenica zasigurno je glavni oslonac hrvatskog turizma uopšte i dakako glavni sadržaj turističke ponude, koja je u poređenju sa nekim drugim destinacijama na koje morate putovati avionom, bezrazložno skuplja.

Tako da je osnova svakog putovanja u Hrvatsku uživanje u ljepotama mora, dok se za zabavu, ukoliko ne idete na nekoliko mjesta na čitavoj obali koja nude zabavu non stop, poput otoka Paga, morate zaista pomučiti. Susjedna država, nažalost, uprkos svim marketinškim i inim potezima nije u ovom pogledu puno napredovala. Dakle, svi nedostaci i sva skupoća koja se osjeti stupanjem na hrvatsko tlo, može se kompenzirati ugodom koju će vam pružiti relaksacija na obali, jedino i samo to.

Inače, bez ikakvog pretjerivanja, na skoro svakom koraku osjetit ćete da vam uvijek samo žele uzeti što više eura i kuna, bez nužnog kvaliteta i obaveze da vam se za vaš ukupan turistički boravak u Hrvatskoj nešto i ponudi, te da poželite i opet naredne godine doći, ne samo radi mora, nego i nekih drugih sadržaja.

Dok se to ne promijeni, na raspolaganju u svakom slučaju imate i mnogo jeftinije i atraktivnije destinacije poput Turske, Egipta, Tunisa i sličnih, gdje se vrijednost vašeg novca itekako osjeti i gdje ćete, ako ništa, za njega dobiti barem neke sadržaje.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: