{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Biciklom po nacionalnim parkovima Makedonije

3.9.2012. u 20:30
0
9
Biciklom po nacionalnim parkovima Makedonije
0
Nakon što su 2010. na biciklima proputovali kroz Crnu Goru, četiri člana Udruženja brdskih biciklista (MTB) odvažila su se na biciklističku ekspediciju Makedonija 2012. Početkom jula na svojim dvotočkašima upoznali su nezaboravne predjele i ljude te se složili da je ovo najbolja višednevna tura koju su vozili proteklih godina. Svoje utiske podijelili su sa nama u detaljnoj reportaži iz pet dijelova koja obiluje sjajnim fotografijama.
Na upite prijatelja biciklista i onih koji tek sa zanimanjem slušaju priče sa naših putovanja gdje ćemo ove godine voziti “pravu turu”, iznosili smo im strpljivo svoju ideju. Ovaj put je bila samo jedna opcija - jugoistok, konkretno Makedonija. Znajući da smo do sada uglavnom išli u Alpe, očekivali smo začuđene poglede. Ipak, oni su izostali, bar kod “malo iskusnije raje”, koja je imala sreću da posjeti i osjeti čari ove najjužnije bivše jugoslavenske republike.

Ideja za posjetu Makedoniji se rodila prije godinu ili nešto više. Glavni inicijator je, kao i sa Crnom Gorom 2010. godine, bio član Udruženja brdskih biciklista Ivan, a od plana do same realizacije promijenio se samo sastav ekipe koja ide. Umjesto Ozija, koji je zbog povrede koljena ipak donio pravu odluku i odustao, uskočio je Haka, mlada uzdanica MTB sporta u našoj zemlji. Pored Hake koji se odlično uklopio u ekipu, i spomenutog “planera” Ivana, turu su vozili i Ervin (koji je za ovu priliku namjenski doletio iz Njemačke) te Mersad, ovaj put dežurni fotograf. Nedostajao je jedino "trener", ali on je u to vrijeme bio negdje daleko na sjeveru Evrope.

Ono što putovanja poput ovog razlikuje od sličnih koje smo imali po Alpama jeste dojam da smo ipak samo jedni od mnogobrojnih biciklista iz cijelog svijeta koji se svakodnevno voze po uređenim i označenim stazama ili već na stotine puta pređenim putevima, koji spavaju u planinskim domovima ili hotelima izgrađenim prvenstveno za tu svrhu, u kojima je i izbor ishrane bogat ugljikohidratima, a sve je to prethodno precizno isplanirano u za tu svrhu napravljenim aplikacijama. Takvim putovanjima nedostaje intimnosti i ličnog kontakta sa stanovništvom, kojem ste još uvijek, nasreću, na ovakvim destinacijama interesantna i rijetka pojava.

Ambiciozan plan puta - vidjeti sve za osam dana

S obzirom da na ovakva putovanja idemo samo jednom godišnje, naša želja je bila da, prije svega, vidimo što je više moguće destinacija, tako da smo napravili ambiciozan plan. Namjeravali smo obići najveće gradove Makedonije (Skoplje, Tetovo, Ohrid), poznata jezera (Ohridsko, Prespansko, Mavrevsko, Debar), sve nacionalne parkove (Galičica, Mavrevo, Pelister), ali i popeti se na najviši vrh Makedonije (Golem Korab, 2764m), sve to u osam dana putovanja.

Putovanje biciklista pomoglo je UNIQA osiguranje.

Iako je površinski relativno mala (25.713 m2), teritorija Makedonije se odlikuje brojnim planinskim masivima i vrhovima, jezerima i rijekama, endemskim vrstama i drugim prirodnim ljepotama, kulturom i raznolikošću kultura na kojima bi joj mogle pozavidjeti i mnogo veće države.

Početak putovanja je bilo Skoplje, glavni grad Makedonije, sa više od pola miliona stanovnika. Skoplje nas je umnogome podsjetilo na Sarajevo spojem sive socijalističke arhitekture i orijentalnih dijelova grada. Tu je i rijeka Vardar, koja je u vrijeme naše posjete vodostajem i izgledom bila jako slična Miljacki.

Skoplje: Skupocjeni auti uz zaprežna vozila

Na semaforu smo primijetili najnoviji Ferrari koji stoji uz bok zaprežnim kolima napunjenim kartonskim kutijama. Vozili smo se ulicama prepunim rupama, preko gradilišta na kojem se postavljao novi pločnik, došli smo na glavni trg, na kojem je bilo bezbroj novoizgrađenih kipova lavova, ratnika, vojskovođa, koji su svi okrenuti prema nestvarno velikom kipu osvajača Aleksandra Makedonskog, obasjanog led lampama koje neprestano mijenjaju boje prelazeći iz zelene u ljubičastu, pa iz tirkizne opet u zelenu boju.

Nedaleko od trga se nalazi nova trijumfalna kapija obložena mramorom, novi arheološki muzej Makedonije sa jonskim i korintskim stubovima, koji se nadvija nad zapuštenim koritom rijeke. U izgradnju monumentalnih mramornih i bakarnih ratnika, muzeja i kapija je uloženo više od 150 miliona eura. Odluka vlasti da u centru Skoplja iznova izgrade historiju atraktivnu neupućenim turistima nije baš obradovala većinu naših sagovornika na ovom putovanju, koji ukazuju na mnogo ozbiljnije probleme koji se zaobilaze. Dakle, jako slično kao i u našoj domovini.

Ipak, za razliku od Sarajeva, uz Vardar se kilometrima proteže nasip na kojem su jasno odvojene biciklističke od pješačkih staza i taj put nas je odveo do novoizgrađenog sportskog kompleksa i stadiona FC Vardar. Pred večer, kada prođu nesnosne ljetne vrućine, vardarski nasip postaje okupljalište velikog broja ljudi koji se bave raznim sportovima na otvorenom. Divan kontrast u odnosu na kič u centru grada.

1. dan: Skoplje – Tetovo – Popova Šapka

S obzirom da su temperature na našim mjeračima pokazivale ravno 40°C, odlučili smo krenuti što ranije. Naša prva destinacija je bila grad Tetovo, koji je od Skoplja udaljen tek nešto više od 40 kilometara. Kako smo se približavali Tetovu mogli smo primijetiti sve više skupih automobila sa njemačkim i švicarskim registracijama, pa je pojava paralelno parkiranih zaprežnih kola i skupih auta bila sve učestalija. Ulazak u Tetovo i jednojezični saobraćajni putokaz objasnio je kako smo došli u grad sa albanskom većinom.

Spas od nesnosnih vrućina smo pronašli u malom parku kraj Šarene džamije, koji je prava mala oaza usred širokih asfaltnih bulevara Tetova. Šarena džamija, poznata kao i Pašina džamija, je podignuta 1459. godine, kada su za vrijeme osmanske vladavine izgrađeni i brojni hamami, hanovi i džamije. Nismo mogli da ne primijetimo veliki broj albanskih zastava koje su "ukrašavale" brojne objekte, automobile pa čak i groblja. Tetovo je grad sa albanskom većinom, smješten u podnožju Šar-planine. Nažalost, pojave vještačke podjele naroda nisu prisutne samo kod nas, pa nismo bili mnogo iznenađeni kada su na naš upit o lokaciji bazena odgovorili pitanjem: Da li želite ići u albanski ili makedonski bazen?

Makedonci u Makedoniji postaju manjina

Prema popisu stanovnika iz 2002. godine, broj stanovnika u Makedoniji iznosi 2.022.547, sa strukturom stanovništa: Makedonci (64%), Albanci (25%), Turci (4%), Romi (3%), Srbi (2%), Bošnjaci (1%) i ostali (1%). Interesantno je napomenuti da je popis stanovništva održan 2011. godine iznenadno prekinut odlukom makedonskog parlamenta. Popis stanovništva je prekinut ostavkom svih članova Komisije za organizaciju popisa, tvrdeći da se popis ne može ostvariti u skladu s evropskim normama). U izvještaju Komisije je navedeno da se popis prekida zbog rezultata koji su dobijeni i koji ne odražavaju realnu sliku brojnosti nekih etničkih zajednica u Makedoniji.

Potvrdu onog što se između redova da zaključiti iz ovog izvještaja dobili smo i u stvarnosti, iz priče sa Makedoncima, Albancima, Torvešima, Srbima..., a to je da Makedonci postaju manjina u Makedoniji.

Uspon uz Šar-planinu, prema Popovoj Šapki, popularnom zimovalištu, bio je veoma težak. Temperatura na našim mjeračima je i dalje pokazivala blizu 40°C, što je teoretski relativno lagan asfaltni uspon od 20 km i 1600 metara pretvorilo u agoniju koja je trajala gotovo četiri sata. Monotoniju asfalta i peckanje znoja u očima prekidale su samo povremene slavljeničke kolone. Nedjelja je, bar u Tetovu, dan za vjenčanja, a Popova Šapka je očito omiljeno mjesto za proslave. Već viđena scenografija: albanske zastave i skupocjeni automobili sa njemačkim i švicarskim tablicama.

Popova Šapka idealna za zimski turizam

Iscrpljeni i na rubu snaga u sumrak smo stigli u Popovu Šapku, gdje smo se, navođeni muzikom koju su pustili naši domaćini, uputili prema PD Konak. Uz čaj i večeru krenula je priča sa domarom, mladim Gocom, inače Makedoncem iz Tetova i strastvenim borderom. Otkrio nam je tajnu zbog čega najveći dio gostiju iz Evrope dolazi baš ovdje, zaobilazeći poznate destinacije u Alpama. Popova Šapka je, naime, poznata po ogromnom broju neuređenih staza, snježnih padina koje omogućavaju čak da se "cjelcem" spustite sa obližnjih vrhova na 2500 mnv u Tetovo na 500 mnv. Ovo se, uz niske cijene usluge, čak i nama učinilo kao dobra ideja za zimsku posjetu Makedoniji.

Tu noć smo zaspali obučeni u sve što smo ponijeli sa sobom, jer su temperature pale ispod 10°C. U mislima nam je bio samo sutrašnji dan, najduža dionica naše ture, od Popove Šapke do Mavrovskog jezera, nekih stotinjak kilometara čiste off-road vožnje.

Tako je završila prva etapa našeg putovanja. O drugoj čitajte na portalu Klix.ba već sutra.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: