"U zadnjih pet godina se intenzivno bavimo projektom koji je vezan za Zemaljski muzej BiH, gdje se radi nakit koji datira od trećeg vijeka prije nove ere pa do 19. i prve polovine 20. vijeka" kazao je u razgovoru za Agenciju Fena Senad Sofić.
Kustosi Muzeja su izabrali nakit za koji su oni smatrali da je značajan i za koji su imali konkretne podatke gdje je nađen, iz kog perioda je.
"Prve godine je to bilo 15 komada nakita. Bilo nam je omogućeno da radimo fotografije tog nakita. Mi smo napravili skice, uzimali smo mjere, dimenzije, težine i na osnovu tih skica i slika napravio sam prve replike", kazao je Senad Sofić, ističući da je velika razlika između replike i kopije.
Kopija je, pojašnjava, kad uzmete otisak pa onda po vrlo jednostavnoj metodi možete da napravite novi komad, ali njima to nije bio cilj.
"Htjeli smo da sačuvamo autentičnost tog nakita tako da sam se stvarno potrudio, uživao i bio zadivljen time šta su ti ljudi, u to vrijeme, s oskudnim alatom i mogućnostima bili u stanju da naprave", kazao je Sofić.
Različite tehnike izrade
Prilikom kupovine ovog nakita dobije se katalog u kojem su slike originala iz Muzeja s osnovnim podacima, period iz kog potječu i gdje su nađeni, a dobije se i certifikat gdje Muzej garantuje da je ta replika autentična. Također, 25 posto od prodaje ide u korist Zemaljskog muzeja BiH.
"To nam je jako bitno jer smo željeli dati svoj mali doprinos njihovom radu", ističe Sofić.
Svake godine, dodaje on, ljubaznošću kustosa Muzeja dobijali su mogućnost da urade 10-15 novih komada nakita.
U nastavku razgovora za Fenu, a govoreći o procesu izrade replika starog bosanskog nakita, Sofić kaže da, samim tim što se rade replike nakita od trećeg vijeka prije nove ere pa do prve polovine 20. vijeka, kroz taj dijapazon su se mijenjale i tehnike rada.
"Jedna od tehnika koja je najviše zastupljena u ovom nakitu je iz perioda od 10. do 15. stoljeća. To je tehnika granulacije, odnosno malih kuglica, gdje na svakom komadu nakita se nalazi niz malih kuglica koje su poredane u nekom određenom obliku. Tako imaju naušnice koje se zovu u Muzeju 'četiri jagode', gdje se na pola loptice prečnika šest milimetara nalaze 72 kuglice", pojašnjava Sofić.
Ističe da se divi ljudima koji su to pravili i koji su to uspjeli da tako urade jer, kako kaže, on se poprilično namučio dok nije izradio prvi model takve jedne kuglice.
"Moglo se to uraditi na neki moderniji način, pa da to bude i perfektno i da bude puno jednostavnije. Međutim, potrudio sam se i drago mi je da sam uspio da to uradim onako kako su to ti naši majstori radili, da dobijemo jednu repliku koja je zaista autentična", kazao je Sofić.
Među komadima nakita čije replike su izradili braća Sofić su broševi ili fibule, narukvice raznih oblika, od čvrstih do pletenih, do belenzuka, potom naušnice, prstenovi, privjesci...
Upitan kakav je interes za replike starog bosanskog nakita, da li ljudi prepoznaju njihovu vrijednost, Sofić potvrdno odgovara.
"Svakako da prepoznaju. Ima jedan fini krug ljudi koji cijene ovo što radimo. U jednom mometu mi se činilo da to više cijene stranci i ljudi koji su jedan period proveli u Sarajevu, jer oni su navikli da u muzejima širom svijeta mogu da nađu takve stvari i njih to jako interesuje", navodi Sofić.
Mnogi žele "komad Bosne"
Dodaje da ima i naših ljudi koji to jako cijene, koji se ponose time i koji kupuju.
"Ima dosta ljudi iz dijaspore koji dođu i žele da ponesu sa sobom 'komad Bosne', ili naši ljudi koji im idu u posjetu isto tako žele da im odnesu tamo 'komad Bosne', a ovo je komad Bosne, ovo znači poklon s pričom", kazao je Sofić, dodajući da su mnoge poznate osobe dobile i nose ovaj nakit.
Senad Sofić se u razgovoru za Agenciju Fena prisjetio i svojih početaka u ovom poslu koji su bili negdje kada je bio osmi razred osnovne škole.
"Dolazio sam kod amidže u radnju. Prvo je to bilo posmatranje čime se on bavi, pospremanje alata, a onda je krenulo s pripremnim radnjama da bi na kraju došao do situacije da napravim nešto sam. To je proces koji je vrlo dug. Ako čovjek želi da napravi ozbiljan posao u ovom zanatu onda mora dobro da ga 'ispeče'", poručuje Sofić.
Ističe da je presretan što su njegov brat i on uspjeli da održe taj trend izrade nakita.
"Mi smo direktni proizvođači i prodajemo naš nakit. U našem izlogu nema ništa što nismo mi proizveli. To je uistinu u današnje vrijeme rijetkost. Donekle se borimo s vjetrenjačama. To je taj trend, uvijek se naša porodica bavila gotovo isključivo proizvodnjom", kazao je Sofić.
U razgovoru za Fenu navodi podatak koji može dočarati kakvo je stanje u ovoj branši.
"Prije ovog zadnjeg rata, devedesetih godina, u Sarajevu je bilo slovom i brojem 38 zlatara. To su ljudi koji su uglavnom radili u Zlatarskoj ulici i još nekoliko ulica i ponegdje još u gradu. Sada u gradu ima gotovo 400 zlatarskih radnji. Neću ih nazvati zlatarima, nego zlatarskih radnji. To znači da je trend baš krenuo u tom pravcu trgovine. Ja ljude razumijem, svi su krenuli svojim nekim putevima. Bilo je nekoliko pokušaja da se napravi razlika između trgovca i proizvođača, međutim, to nikada nije dokraja iskristalisano i definirano", kazao je Sofić.
Navodi da još ima mogućnosti da se izuči zlatarski zanat.
"U Mašinskoj tehničkoj školi svake godine pokušaju da oforme barem jedno odjeljenje gdje se obučavaju zajedno optičari, zlatari i sajdžije. S tim što je bitno da ta djeca imaju negdje mogućnost da vrše praksu, odnosno da nauče nešto i praktičnog rada. Moj brat i ja smo imali do sada pet generacija tih učenika koji su prošli kroz našu radionicu. Neki su se nastavili baviti tim poslom, neki su krenuli dalje u neke druge branše", kazao je Sofić.
On ističe da ovaj posao smatra više umjetnošću nego samim poslom.
"Kada radim ovaj posao uživam, zato što sam našao tu sebe, našao sam mogućnost da izrazim svoju kreativnost. To i jeste velika prednost ovoga zanata. Završio sam građevinski fakultet, diplomirani sam građevinski inženjer, ali sticajem okolnosti sam odlučio da se bavim ovim poslom", kaže u razgovoru za Agenciju Fena sarajevski zlatar Senad Sofić.
