Emina Hodžić-Adilović
4

INTERVJU / Svaka etiketa na kojoj piše "Made in BiH" je ogroman uspjeh

Razgovarala: Adisa Pobrić
Emina u svom studiju
Emina u svom studiju
Njene haljine plijene pažnju elegancijom, nose ih i poznate dame poput Marije Pikić, Emine Ganić i Alme Terzić..., brend Textura, koji je pokrenula sa sestrom, dobro je poznat i van naše zemlje, ali Eminu Hodžić-Adilović nemamo priliku često viđati u medijima. Za naš portal ova modna dizajnerica i kostimografkinja je govorila o svom unikatnom modnom brendu, projektima na kojima je angažovana, ali i osvojenim nagradama, među kojima je i ona za ženu godine.

Kada si se počela profesionalno baviti kostimografijom i modnim dizajnom i kojim se projektima posebno ponosiš?

Pod mentorstvom uvaženih profesora Fehima Hadžimuhamedovića i Ognjenke Finci diplomirala sam na Akademiji likovnih umjetnosti upravo o temi Kostim i scenografija, a od 2004. se profesionalno bavim modnim dizajnom. Zaista je mnogo projekata na kojima sam dosad radila kao kostimografkinja ili kao dizajnerica. Što se kostimografije tiče, meni su najzanimljiviji angažmani bili oni za kratki film "Snovi" reditelja Rešada Kulenovića, kratki film "Alena's Journey" mađarskog reditelja Ujja Karolyja Meszarosa, te "Like a Father", film britanske rediteljice Gabrielle Russel, a tu je i serija "Mavi Kelebekler" Turske radio-televizije (TRT), u kojoj jednu od uloga tumači i bh. glumica Alma Terzić. Od domaćih TV produkcija moram istaći styling voditeljice Medžide Buljubašić za emisiju Piramida i Duške Jurišić za emisiju Pošteno. Sestru i mene često angažuju i vodeće marketinške agencije u BiH za rad na reklamnim kampanjama.

Ipak, jedan od najupečatljivih projekata na kojim sam radila je teatarska predstava "Usamljeni zapad", u režiji perspektivne Selme Spahić i u produkciji Mostarskog teatra mladih i festivala MESS. To je ujedno bila i moja diplomska predstava. Glumački dio ekipe su činili Ermin Bravo, Boris Ler, Alma Terzić i Sanin Milavić i to je bio projekt u kojem sam istinski uživala i iz kojeg sam dosta naučila gradeći likove, kostime, scenografiju.

Studio Kaftan
Studio Kaftan
Ostvarila si svoj veliki san, otvorila si modni studio Kaftan, u kojem se dešava sva "magija" nastajanja kreacija. Šta može očekivati jedna dama koja dođe u vaš studio u potrazi za idealnom odjevnom kombinacijom?

Nama kao kreativcima je po prirodi stvari potreban prostor u kojem ćemo realizovati svoje ideje, kostime, kreacije, prostor u kojem ćemo biti što je moguće više fokusirane na naš rad i dizajn – iz svih tih potreba je i nastao naš Kaftan studio. Napravile smo svoju malu oazu, studijski prostor otvorenog tipa u kojem možemo nesmetano da radimo i, što je najvažnije, da na jednom mjestu imamo sve što nam je neophodno. Dakle, specifičnost Kaftan studija se ogleda u tome da svaki naš klijent na jednom mjestu dobija kompletnu uslugu, od odabira tkanine, dizajna modela po mjeri klijenta, šivanja i modeliranja, zatim neophodne probe - fittinga, pa sve do finalne izvedbe modela.

Pored dizajna i kreiranja odjeće klijenticama preporučujemo i kompletan styling, frizuru, šminku, cipele, ostali aksesoar, sve u svemu nudimo jedan kompletan i zaokružen outfit. U ponudi Kaftan studija također je i profesionalni photoshooting sa izuzetno talentovanom fotografkinjom Nađom Berberović. Kaftan studio je mjesto gdje je svaka žena VIP.

Kakve su kreacije sestara Hodžić i kako izgleda vaš zajednički rad?

Nermina i ja smo sestre i dobro se poznajemo. Naš sestrinski odnos je pun iskrenosti i otvorenosti, ali naravno da ponekad dođe i do kreativnih sukoba. Brainstorming i otvorene debate se vode pri radu na svakom našem modelu, jer nam je uvijek cilj postići što bolji finalni rezultat. Pošto radimo za sve generacije i tipove klijentica, imamo liniju za izradu vjenčanica, maturskih haljina, ekskluzivnih haljina, preta a porter, bussines looka – ponekad tu bude i do tridesetak skica jednog modela dok se jasno ne iskristalizira finalni koncept. Nermina i ja radimo zajedno godinama, i u privatnom i u poslovnom okruženju smo dobra kombinacija.

Može li se danas u našoj zemlji živjeti od posla modnog dizajnera?

Sama činjenica da postoji mjesto kao sto je Kaftan studio je potvrda da je moguće živjeti i raditi u modnoj branši i državi Bosni i Hercegovini. Rad i profesionalni pristup poslu je za mene najbolja inspiracija. Naravno, potrebno je puno ulaganja, odricanja, svakodnevnog učenja i rada na samom sebi da bi se došlo do dobrih rezulatata. Međutim, pošten rad i upornost se uvijek isplate!

Ko su kolege čiji rad posebno cijeniš?

Izuzetno cijenim rad svih bh. dizajnera i apsolutno podržavam svaki profesionalni iskorak i uspjeh. Imamo kreativni potencijal i veliki broj individualaca koji su zaista posvećeni svom poslu, a dosta njih djeluje i van granica BiH. S obzirom na to da su gotovo sve naše fabrike pod ključem, kada vidim etiketu na kojoj piše "Made in BiH" - to je za svaku pohvalu.

Ženska edukaciona organizacija Kewser dodijelila ti je priznanje za ženu godine? Koliko ti to znači?

Ova, kao i ostale nagrade i priznanja koja sam dobila za svoj rad, obavezuju me da radim još bolje, kvalitetnije i da se nastavim profesionalno usavršavati.

Mlada si, a već imaš uspješnu karijeru, brak, još si i majka. Kako sve to stižeš?

Rad, red, disciplina, sa puno ljubavi i strpljenja.

Jesi li zadovoljna kako država i mediji tretiraju umjetnost i umjetnike?

Odgovornost medija je da ispravno informišu javnost i da promovišu rad uspješnih građana Bosne i Hercegovine na svim poljima. Na taj način se gradi pozitivan imidž društva i zajednice i ohrabruju se svi oni koji žele započeti nove projekte i poslove. Evidentno je da BiH ima velike talente u raznim oblastima, koji su najbolji promotori države, a apsurdno je to da nam kulturne institucije doslovno propadaju, da ne iskorištavamo potencijale koje imamo i da država i vlast nemaju sluha za mlade, obrazovane i kreativne ljude.

Što se tiče medija, mnogi od njih se u cilju veće čitanosti/gledanosti bave raznim skandalima, kičom i šundom, pritom ne razmišljajući kakvu poruku šalju novim generacijama. Mnoge medijske kuće daju premalo prostora kulturi uopšte i izgleda kao da nisu ni svjesni odgovornosti koju imaju. Ponekad mi se čini da olako shvataju profesiju kojom se bave. Nadam se da će se to uskoro promijeniti u pozitivnom smislu.