Autor je otkrio da milioneri svoje bogatsvo prvenstveno duguju svojim istančanim društvenim sposobnostima i ponašanju. Kao najznačajnije faktore uspjeha, Stanley je odredio dobre mentore u toku školovanja, porodična podrška i rad na poslovima koji su istinska strast mogućeg bogataša.
Dobri rezultati u školi našli su se tek na dnu popisa čimbenika koji potencijalnom milioneru pomažu na putu ka velikom bogatstvu. Iako otvara mnoga vrata, obrazovanje nije ključno za postizanje krajnjeg cilja – nepreglednog bogatstva.
"Obavezno i formalno obrazovanje pomoći će vam da dobro zarađujete, ali samoobrazovanje će vas odvesti u bogatstvo“, rekao je u jednom od svojih govora trener za motivaciju Jim Rhon.
Stoga je bitno preispitati, da li je uistinu potrebno fokusirati se isključivo na obrazovanje koje nude viskoškolske institucije ili je važnije usmjeriti svoje snage i potencijal na područja koja nas uistinu zanimaju toliko da sami počnemo istraživati kako bismo što više saznali o određenim sferama našeg interesa?
Kako bi odgovorio na ovo pitanje, Stanley je prvo pokušao definirati područja nauke i društva o kojima nas u školama ne podučavaju. "Zaista postoje faktori koji mogu doprinijeti velikom uspjehu, a o tim faktorima se ne govori u školama“, objasnio je Stanley.
Koncept neuspjeha je prvi faktor koji se u školama pogrešno tumači.
Naime, djeca u školi uče da je neuspjeh negativan termin. Međutim, ovakav pristup, prema Stanlyju, je apsolutno pogrešan jer ne postoji nijedna uspješna osoba koja se nije bezbroj puta spotakla i pogriješila na putu do zavidnog uspjeha. Naprotiv, one osobe koje su najviše griješile i doživljavale najviše padova, su one koje su naposljetku postale i najuspješnije.
Primjer: Thomas Edison je pogriješio više od 10.000 puta prije nego je napravio sijalicu. "Ja nisam pogriješio 10.000 puta, ja sam uspio pronaći 10.000 načina kako sijalica ne može funkcionirati“, kazao je Edison jednom prilikom.
Primjer čovjeka koji je nakon mnoštva neuspjeha doživio preokret
Godine 1832. je izgubio posao; 1835. umrla mu je djevojka; 1836. doživio je nervni slom; 1843. nije primljen kao zastupnik u američkom Kongresu; 1848. ponovo je odbijen za ulazak u Kongres; 1854. nije uspio dobiti mjesto u američkom Senatu; 1856. nije nominiran za potpredsjednika; 1860. izabran je za predsjednika – Abraham Lincoln.
S obzirom na brzi svjetski razvoj, Stanley smatra da moramo biti svjesni da se ne nadmećemo samo sa ljudima iz svoje škole, firme pa čak ni iz vlastite zemlje. Kako tehnologija napreduje, danas konkurišemo sa cijelim svijetom, a naši rivali su pametni ljudi sa cijele planete.
Kako se boriti sa konkurencijom?
Važno je naučiti kako ispravno učiti. Svijet napreduje nevjerovatnom brzinom tako da moramo motriti taj razvoj i pratiti ga u stopu. Sve što učimo na fakultetima može se izmijeniti u narednih pet godina, osim naravno historijskih i teorijskih predavanja.
Većina ljudi vjeruje da su diplomiranjem završili svoje putovanje učenja i obrazovanja, a nisu svjesni da je to zapravo samo početak. Ako želite biti uspješni, morate se pomiriti sa činjenicom da je učenje proces koji traje cijeloga života i morate željeti da uvijek saznajete nešto novo.
Šta još nedostaje u školskim planovima za učenje?
Novčana sredstva. Tokom studija mladi ljudi se iscrpe zbog stalnog nedostatka novca. Kada završe fakultete, jedva čekaju da počnu zarađivati novac. U društvu u kakvom živimo upitno je da li će diplomirani dobiti posao, a kamoli očekivati da se uspostavi takav sistem u kojem ćemo uz pomoć studentskih servisa dobijati mogućnosti za sporednu zaradu uz studij. Tako da oni koji su tek diplomirali jedva čekaju konstantne prihode kako bi si mogli nešto i priuštiti. To je trenutak kada se izgubi želja za daljim obrazovanjem.
Škole ne uče ljude kako da investiraju svoj novac ispravno. Novopečeni primaoci redovnih plaća počinju se razbacivati kako bi nadoknadili kokuzne studentske dane i tako gube svaki osjećaj za štednju ili investiranje u unosan posao koji bi mogao dovesti do bogatstva i prvog miliona.
U školama nas ne uče da budemo vođe
Nastavnici i profesori nas uglavnom uče da budemo dobri podanici, dobri pratioci. Kažu nam kako da slijedimo pravila i kako da stojimo čvrsto u redovima koji su nam predodređeni. U privatnim i jačim školama rađaju se vođe. Tamošnji školski radnici uče potencijalne vođe kako da ispravno vode svoje podanike. U takvim školama bitna je i vještina javnog govora kojom se može utjecati na velike društvene mase.
Dobar vođa zna se "dobro prodati“, on je svojevrstan psiholog i zna šta publika kojoj govori hoće da čuje. Dobar poslodavac mora biti i dobar vođa jer mu je osnovni zadatak motivacija uposlenih i vodstvo tima do plodonosnog cilja.
U školama ne govore o važnosti postavljanja ciljeva
Dobra organizacija i postavljanje ciljeva vode do zavidnog uspjeha. Bez dobrog plana i definiranja ciljeva, nikada nećemo postići ono što zaista želimo za svoje živote.
Znanje stečeno u školama i na fakultetima je od neizmjerne važnosti, ali nije sve što možete saznati i što trebate znati. Škola nije vrhunac koji možete doseći u svom intelektualnom svijetu. Životna iskustva, samoobrazovanje, padovi i lične tragedije jačaju vaš karakter i šire intelektualni spektar. Na kraju krajeva, vaš uspjeh zavisi samo o vama samima.
