Gospodin Tolerantni i Gospodja "Tolerantna" sjedili su u kafitju i ispijali svoju poslijepodnevnu kafu, kada se kutjni ljubimac gazde kafane obreo pored prelijepih nogu gospodje "Tolerantne". Misletji da je u pitanju mali stubitj kutjni se ljubimac, je l' te olakshao sa blago podignutom nogom. Gospodja "Tolerantna" je u prvi mah pomislila da je posrijedi topli zrak iz kafane, kada je shvatila da su joj noge kompletno mokre. Vrisnula je: "stoko psetja", i shutnula psa svom snagom. Gazda koji je to vidio je ustao od svog stola i svom snagom oshamario gospodju Tolerantnu. Gospodin Tolerantni je govorio, pa nemojte ljudi psovati i udarati se…Na shto je gazda povikao: "Mrsh iz kafane i ti i ova zhguba!"
Primjer iz stvarnog zhivota, gore naveden, je samo jedan u nizu koji nam pokazuje koliko smo tolerantni. Koliko to zhelimo biti? I kako tolerantnima nema mjesta u nashem drushtvu. Nazhalost.
Svjedoci smo netolerantnosti na svakom koraku. U svakom mogutjem obliku. Od psovki, spominjanja familije i komshiluka, do prijetnji i obrachuna. Jesmo li stvarno toliko loshi postali? Jesmo li stvarno izvukli ono najgore iz nas? Ne znamo i ne mozhemo ili ne zhelimo drugachije.
Prvo sve gazimo i pljujemo. To odmah ne valja ako nam nije brat ili sestra, otac ili mati, ili kakav rod. “Ja znam njega”, “ma on je niko i nishta”, “eh, ko nam danas pjeva ili politiku divani”, itd itd. Na svakom koraku, i u svakom trenutku sve vishe i sve gore oblike netolerancije mozhemo da vidimo i da dozhivimo, nazhalost.
Ljudsko pravo na izbor, na mogutjnost imanja drugachijeg stava, mishljenja, pogleda, je postalo imaginarna imenica i na ovim prostorima. Sam forum, s vremena na vrijeme postane kolekcija takvih bezochnih primjera netolerancije da bi se mogla lijepa, deblja, knjiga napisati.
Ne idemo sa zdravim pristupom, da saslushamo drugog, da gledamo sugovornika u ochi dok pricha. Da kada neshto vidimo ili chujemo to ne dochekamo “na nozh”, samo zato shto izgleda drugachije, shto govori drugachije, shto nije nashe nacije ili vjere, ili shto ne ide u dzhamiju/crkvu nego u birtiju pored istih.
Da li je u ovom kutku zemaljske planete, zvanom Bosna i Hercegovina uopshte poznat pojam tolerancija?
Ljudi se ne moraju voljeti, ali mogu biti tolerantni. Roditelji da mogu dozvoliti svom sinu ili ktjerki da dovedu djevojku ili momka, sa kojim tje isti imati seksualni odnos u istoj toj kutji.
Da mogu chestitati Bozhitj Srbima, ili Bajram Boshnjacima, ako su druge vjere, ne zato shto ih vole, nego zato shto rade zajedno, zhive zajedno, dishu isti zrak.
Tolerancija je osnov svega, proshirite svoje vidike. Za pochetak saslushajte osobu sa kojom prichate. I drugi ljudi neshto znaju, a ne samo vi. Dobro ne postoji bez zla.
The Fluid
Jovana Joksimović svoju vitku figuru duguje ovom sportu, a omiljenog slatkiša se ne odriče
