U 19. vijeku u Buenos Airesu bilo je puno robova iz Afrike, pa je tako svaki četvrti stanovnik ovog grada bio rob. Muzika i ples robova, Candombe, u tom periodu bili su jedni od najvažnijih rituala.
Nakon što ropstvo ukinuto, Candombe, habanera sa Kube, valcer i polka iz Evrope pomiješani su i nastao je tango.
U plesnoj istoriji, tango se smatra prvim plesom u paru, a u 20. vijeku doživio je svoj procvat.
U prvim godinama tango je bio poznat kao "tango criollo" ili "jednostavni tango", dok danas postoje različiti stilovi poput američkog, međunarodnog, finskog, kineskog.
No, pravi tango nosi ime zemlje u kojoj je rođen, argentinski tango. Na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine uvršten je 2009. godine. Glavni instrument u tangu je njemačkog izuma, "bandoneon", ali se proslavio kroz plesove argentinskog tanga.
Početkom 20. vijeka tango je stigao i u Evropu.