{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ibrahim Silić darovao krv 107 puta: Osjećaj da nekome spašavate život se ne može opisati

29.11.2015. u 15:42
194
39
Ibrahim Silić darovao krv 107 puta: Osjećaj da nekome spašavate život se ne može opisati
194
Ibrahim Silić darovao krv 107 puta: Osjećaj da nekome spašavate život se ne može opisati
Ibrahim Silić (Foto: Klix.ba)
Ibrahim Silić jedan je od četvorice građana s područja Hercegovine koji su više od stotinu puta dobrovoljno darovali krv. Ovaj čovjek velikog srca je to učinio 107. put i kaže da će biti dobrovoljni davatelj sve dok to mogne činiti.
"Pvi put sam darovao krv za svoj 18. rođendan, davne 1970. godine. Odlučio sam da za svoje punoljetstvo poklonim nekom nešto vrijedno. Otišao sam u tadašnju bolnicu koja se nalazila na mjestu sadašnjeg tržnog centra Mepas Mall. Od tada sam redovan dobrovoljni darivatelj krvi", kaže Silić.

Prema zakonu, krv se može darivati do 65. godine života i Silić planira ispuniti tu normu. Nastojat će dostići brojku od 115 darivanja.

"To planiram uraditi u naredne dvije godine, kada ću navršiti 65 godina, nakon toga nije preporučljivo darivati krv. Sretan sam što čitav život ovo radim i poslije svakoga darivanja se osjećam odlično. Znam da sam tim spasio nekom život", dodao je Silić koji nikada nije prihvatio novac za ovaj humani čin.

"Dobrovoljni sam darivatelj i to ću ostati do kraja. Krv nema cijenu, to je tekućina koja život znači. Posebno mi je u sjećanju ostalo darivanje krvi tokom rata. Jednom prilikom 1993. godine darovao sam krv. Četiri dana poslije, tri momka su ranjena prilikom pada granate, od kojih je jedan poginuo. Dvojicu momaka koji su preživjeli sam s prijateljem uspio odvesti u bolnicu kako bi primili krv. No, ratna dešavanja su učinila svoje, bolnica je tada ostala bez zaliha. Rekao sam da ću im ja darovati krv. Kada su ljekari vidjeli da u mojim zabilješkama piše da sam prije četiri dana dao krv, rekli su kako je nemoguće da isti postupak ponovim u tako kratkom roku. Bio sam uporan te sam ljekarima objasnio da sam ja bar nešto proživio, dok su ranjeni mladići još djeca. Želio sam da i oni žive. Na kraju su mi popustili i tom prilikom sam dao krv. Po povratku kući osjećao sam se slabo, ali sam bio sretan jer sam spasio dva mladića", objasnio je Silić.

On ističe kako u gradu nema velikog interesovanja za dobrovoljnim darivanjem krvi, osim u slučajevima kada se radi o pacijentu koji je u srodstvu s darivateljima.

"Niko ne vodi računa o tim ljudima kojima je prijeko potrebna krv, počevši od gradskih vlasti, pa do običnih građana. Čak ni predstavnici gradskih vlasti nemaju obzira prema nama koji smo više od 100 puta bili dobrovoljci. To nije mala stvar", dodao je Silić. Hrabri Ibrahim je inače pripadnik profesionalne vatrogasne jedinice u Mostaru.

Prema njegovim riječima, svjetska je norma da dva posto zaposlenika jedne firme daruje krv, međutim više od 50 posto pripadnika mostarske Profesionalne vatrogasne jedinice su dobrovoljni darivatelji krvi. Profesionalna vatrogasna jedinica Mostara može ući u Guinnessovu knjigu rekorda po broju dobrovoljnih darivatelja krvi.

"Oni koji su darivali krv 10 i više puta, prema zakonu, ne bi trebali plaćati markicu za zdravstveno osiguranje. No, u ovom gradu, taj se zakon ne poštuje, tako da je i to još jedan pokazatelj nebrige vlasti", navodi Silić.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: